Ovaj tjedan na vjeronauku smo nastavili razmatranje Pjesme nad pjesmama i to sljedeće stihove:
„ Dok se kralj odmara na svojim dušecima, (tada) narod moj miriše. Dragi mi je moj stručak smirne što mi među grudima počiva. Dragi mi je moj grozd ciprov u vinogradima engedskim. „ Pj (12-14)
Nesigurnost – popratna odlika svih ljudi u datim životnim okolnostima. Toliko nas puta obuzme da smo je na svojevrstan način determinirali kao nešto sasvim nepoželjno i loše. Smatramo kako je strašno kad se ta ista nesigurnost pojavi u našim međuljudskim odnosima za koje smo uvjereni da moraju biti stopostotni i baš uvijek oni najbolji, jer za njih se opredjeljujemo samo jednom ili bismo barem trebali. Međutim, sumnja kad-tad pokuca na vrata i preispita što je istina. Važno je osvijestiti kako nema savršene osobe, pa tako ni odnosa, iako smo često skloni idealiziranju istih. Nesigurnost, sumnja i problemi pratili su čak Josipa i Mariju, ali je Bog nakon kušnje dao blagoslov i nastala je Sveta Obitelj. Svatko od nas ima nešto zbog čega se ne isplati vjenčati ili zarediti. Srećom, pa za oboje ne postoji uvjet – savršenost. Ipak potrebno je preispitati naše odnose. Mi se ljudi često zaustavljamo na prividnim, lijepim stvarima. Lako je pronaći dobre osobine kod druge osobe, ali ne i priznati što je ono loše. Origen je iz odabranih stihova tražio simboliku stručka i pronašao je njegovu istoznačnicu u psalmu 45, 9: „Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine, …“ Smirnu povezujemo s darovima sveta tri kralja. Ona simbolizira smrt, jer su njome pomazivani umrli. Svatko od nas ima nešto u sebi što nas ubija; prošlost, grijesi, neki odnosi, osobe. To su naša svakodnevna umiranja u onome s čim se borimo. Prvi korak u ispitivanju odnosa je taj da saznamo što je to smrt druge osobe s kojom smo u zajedništvu te da pokušamo s njom živjeti, ako možemo. Lako je prihvatiti ono dobro, ali što ako osoba ne može izaći iz svoje smrti do kraja života? Jesmo li spremni nositi tuđu smrt? Mirisava smola je simbol Isusove poniznosti. Potrebno je vidjeti je li osoba s kojom hodamo (ili smo već braku) ponizna. Što to znači biti ponizan? To znači da je osoba sposobna priznati i prihvatiti svoje pogreške i slabosti. Poniznost je temelj za izgradnju odnosa, jer se suprotstavlja našoj egocentričnosti koja razara. I na kraju, vjerojatno ono najteže, Kasija simbolizira našu sposobnost da pomognemo drugoj osobi. Sada kada poznajemo njegovu smrt i želju za popravkom, jesmo li spremni pomoći? Možemo li nositi jedni druge i boriti se zajedno? Mnogi od nas baš na ovom koraku posustanu, uplašimo se, jer nas posjeti sumnja u službi izgradnje i spoznaji istine. Kasija je žrtva, naša žrtva za drugoga. Kad i nju prihvatimo, spremni smo za prisegu braka koja je u potpunosti usmjerena prema drugoj osobi. Obećavamo drugome vjernost, ljubav i poštovanje u sve dane; dane radosti i smijeha, kušnje i nesigurnosti. Tu se suobličavamo s Kristom koji nas je ljubio do smrti. Takva ljubav nadilazi emocije i garancija je trajnog i spasonosnog zajedništva.
Iva Jurčević