U čežnji za svrhovitim življenjem, čovjek broji svoje dane i toliko puta preispituje što je to njegov poziv. Možemo reći kako većina nas pojam poziva doživljava u dvije dimenzije – redovničkog poziva i poziva na brak. Iako različiti, u svojoj biti i jedan i drugi obuhvaćaju poziv ka služenju drugom čovjeku. No jesu li doista to jedina dva puta? Ne. Treći put je laičko beženstvo. O njemu se puno ne govori u Crkvi, pa tako i malo vjernika zna za nj. Međutim, Isus ga spominje još u Lukinom Evanđelju ( 20, 34-36) :
„Reče im Isus: Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.“
Pa tko su onda oni koji se odlučuju za treći put? To su laici koji su se sami opredijelili živjeti bez bračnog druga ili redovništva, zaručeni za Krista. Oni vlastitim odabirom, duboko svjesni Kraljevstva Božjeg, polaze putem kojim je išao Isus – u svijetu, među drugim ljudima, u službi drugih, ljubeći, koristeći svoje talente, vrijeme i mogućnosti radi brata čovjeka. To nisu osobe koje se u strahu od gubitka vlastite udobnosti zatvaraju u samoću, dapače, njihov je život u potpunosti raspoloživ za djelovanje u Kristovoj ljubavi. Bilo koji odabrani put predstavlja uvod za život vječni. Zašto ih Isus uspoređuje s anđelima? Božji anđeli su sudionici Neba i Božje slave te kao takvi vječno vole – bez kalkuliranja i padova. Za njih ne postoji drugi izbor, osim ljubiti. Naša ljubav, ovdje na Zemlji, ne postiže tu razinu savršenstva i tek ćemo u Nebu savršeno ljubiti sve one s kojima smo boravili u ovozemaljskom životu. Na Nebu svi ljube po uzoru na Boga – bezuvjetno i jednako sve subaštinike Božje slave. Ljudi trećeg puta već sada odabiru takvu ljubav. Njihovo djelovanje nadilazi puki humanitarizam o kojem su danas svima puna usta. Ne odabiru takav život poradi vlastitog dobrog osjećaja ili razvijene sućuti za probleme čovječanstva – to je život „ludosti ljubavi“, adoracije u potpunosti poradi Kraljevstva Božjeg. Ovaj put ima sve veći odjek u vremenu u kojem živimo. Mnogima je možda teško razumjeti ovakav put i ljudskim očima teško vide smisao istog. Ipak, to nas i ne čudi, jer živimo u svijetu koji nam nameće univerzalne norme ponašanja i djelovanja, uspjeha i pojma postignuća. Bez obzira na to, zakazali smo u otkrivanju životnog poslanja i shvaćanju njegove važnosti iz perspektive Kristovih učenika. Istinski kršćanin je onaj koji se ne boji pronaći put kojim mu je poći, kako bi u konačnici susreo Lice Božje. Ne zaboravimo kako je to naš primarni cilj, a poziv je sredstvo na putu kojeg učimo radikalno ljubiti. Put kojim idemo je toliko dobar, koliko je spasonosan. Bog s takvog puta podiže svete. Kako bismo bolje razumjeli treći put i njegovu bit, usmjerimo svoj pogled i molitve prema našem blaženiku i posvećenom laiku, Ivanu Merzu. Neka nam njegov zagovor pomogne kako bi nam Bog otvorio oči srca za razumijevanje i otkrivanje puteva koji vode u Nebo.
Iva Jurčević