Potekoše suze iz umornih očiju.
Pogled ide prema gore…
Dragi moj Gospode ,
padoh u mrtvo more.
Zašto uvijek nevolje planu?
Jedan osmijeh pa milijun suza
u samo jednom danu.
Potekoše suze iz očiju punih straha,
a nema ih tko brisati.
Čemu onda Gospode ,
čemu disati?
Znamo, Gospode, da smo ti iznimno važni.
Tvoji smo ljudi,
strpljivi i snažni.
Molimo te ,
ne daj suzama da padaju više .
Ako će već padati,
nek’ padaju tiše.
Borit ćemo se pa kako bude.
Samo nam vrati, Gospodine , vjeru u ljude.
Andrea Krejči I duhos.com