Ići za Jaganjcem – 21.dan

by Duhos

U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen

Ovaj put pokušat ćemo ući u bolna sjećanja. Zamoli Duha Svetoga za svjetlo.

 

Izmoli 

O dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam i pomazanje duhovno.

Darova sedam razdaješ, ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan, ti puniš usta besjedom.

Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka.

Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj,
ispred nas idi vodi nas, da svakog zla se klonimo.

Daj Oca da upoznamo i Krista sina njegova.
i u te Duha njihova da vjerujemo sveudilj.

Sva slava Ocu vječnomu i uskrslomu Sinu mu,
sa tješiteljem Presvetim nek bude sad i uvijeke. Amen.

 

Pretpostavljam da nosiš u sebi bolna sjećanja iz djetinjstva. To iskustvo potpuno te sputava i uništava. Pokušavaš zaboraviti, ali ne ide. Pokušajmo zajedno danas moliti Gospodina za oslobođenje.

 

Sjećam se kako sam mislio da znam voziti bicikl na dva točka. Imao sam šest godina. Uzeo sam novi bicikl od svoje sestrične. Bio je divan zelene boje s lampicom naprijed. Ujak mi ga je dao da vidi kako znam voziti. Prvi krug sam uspio. Drugi sam stigao samo do pola. Udarih u kuću. Zelena se boja ogrebala, a lampica naprijed razbila. Toliko od novog bicikla. Imao sam osjećaj kako tonem. Ujo gleda, ali malo drugačije. U mom srcu pojavila se krivica “Ne znaš voziti bicikl.” Mladi ujak počeo galamiti jer je bicikl bio novi, a ja ga sredih. Nisam mogao maminog brata pogledati u oči. Sprdao mi se ” Debeli ne zna voziti!” Možda si imao slični doživljaj? Znam, ovaj je banalan i smiješan. Ali taj susret ostavio je na meni svoj trag. Moguće da ti ne želiš priznati svoje pogreške ili poraze. Stisnut si. Mučiš se.

 

Pročitaj pažljivo biblijski tekst Mt 14, 22-36

I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: “Utvara!” I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!” Petar prihvati i reče: “Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!” A on mu reče: “Dođi!” I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: “Gospodine, spasi me!” Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: “Malovjerni, zašto si posumnjao?” Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: “Uistinu, ti si Sin Božji!” Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret. I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.

 

Petar ide po vodi. On misli kako to može. To je čista ljudska snaga. Možda nije o tome previše razmišljao. No, uplašio se vjetra. To je bilo dovoljno. U tekstu piše da je to bio silan vjetar. Kako god bilo Petar je izgubio kontrolu nad sobom. Počeo tonuti. To se događa svaki dan. Svi se bojimo. Srce drhta od straha. Čudno! Kada Bog zove zašto srce drhti od straha? Jer nam se čini da nas Bog ne zove, da je to sve neka utvara. Srce se Boga ne boji jer je Bog stvorio srce i ono pripada njemu. Naša nevjera i grijeh zatrpavaju srce neprestanim strahom. Možda dobro da je Petar potpunuo. Zaronio u vode. To je znak čiščenja. Svaki tvoj pad i neuspjeh, svaka kriza je na tvoju izgradnju. Što radi Isus? Isus pruža ruku. On ne osuđuje, ne prokazuje prstima, nego pruža ruku. To je učinio na križu. On je uz tebe i tada kada uspjevaš ići po vodi i tada kada se topiš.

 

Tekst i razmatranje ne mogu te ostaviti ravnodušnim.

Uđi sada u svoju nutrinu.

Oprosti onima koji su te uvrijedili.

Što je za tebe hodanje po moru?

Osjećaš li Isusovu ispruženu ruku?

Tražiš li Božju blizinu samo tada kada stradavaš?

Zahvali Gospodinu na duhovnom ozdravljenju.

 

Ovaj put želio bih da odradimo zajedno jednu vježbu. U komentare upiši pitanja koja se povezuju s današnjom temom, a osobito sa svetopisamskim tekstom. Neka ta pitanja posluže drugima za duhovni rast. Odgovore na pitanja neka svatko sebi zapiše u bilježnicu.

pater.arek@gmail.com

Preporučeno