Ako si primijetio da nedostaje znak križa na početku molitve znači da čezneš za Jaganjcem. Naravno to nije samo jedan pokazatelj, ali jedan između mnogih.
Ne znam kako se osjećaš. Možda ti je hladno. Maloprije si završio pušenje cigarete. Smetaju ti neke stvari. Osobito u kući. Možda te jedan od članova obitelji ne shvaća. Često imam tako da osjećam svoju grješnost i slabost – kao da nisam dostojan susreta s Bogom, niti toga da budem uopće u crkvi.
Pokušaj sada sam provjeriti što se događa oko tebe. Ostani tako pet minuta.
Možda si više puta uvidio svoju grješnost. Možda misliš da se ništa više ne može popraviti i da je sve propalo. To je užas, ali grijeh nema zadnju riječ niti zlo.
Pozivam te za Jaganjcem. On je tu. Uskoro ćeš ga upoznati osobno.
(Mt 4,1-11)
„Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: “Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.” A on odgovori: “Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.” Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: “Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.” Isus mu kaza: “Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!” Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reće: “Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.” Tada mu reče Isus: “Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!”
Isus je u pustinji. Duh ga je odveo na to mjesto. Mi znamo takvu situaciju. Često smo odvedeni na neko ružno i hladno mjesto. Postoje mnoga pustinjska mjesta. Tu doživljavamo nelagodu i muku: Negdje drugdje bilo bi bolje. Na tim mjestima osjećamo se izolirani od svih iako živimo među ljudima. To su svakodnevne pustinje. Osjećamo se turobno. Ne želimo tu biti. Osjećamo naše slabosti i zato ne želimo tu biti, ali to je naš život. Pustoš je svačije iskustvo, prije ili kasnije. Oni koji bi nas trebali ljubiti ne ljube nas. To su takvi trenuci koji su nas doveli do granica mogućnosti. To su trenuci kada si govorimo: Ako se tako nastavi i dalje, neću izdržati. Ja to više ne mogu, puknut ću.
Moguće da se i ti u tome prepoznaješ i osjećaš da si u izgnanstvu i pri kraju svojih mogućnosti. Osjećaš studen pustoši oko sebe i ne možeš izdržati onoga što je iznad tebe i pokraj tebe. Čini ti se da si izgubio put i sve je gotovo. Ako se tako osjećaš i pustinja je postala tvoja svakodnevica, znaj da je tu Isus koji sjedi i čeka te. On govori: Tu sam ja prije tebe došao i čekam te. Prije nego što si došao na tvoje pustinjsko mjesto, u trenutak koji mrziš, znaj – Ja sam tu prije tebe. Znam da na takvom mjestu ne možeš sam preživjeti.
Teško je u pustinji biti sam, čak je i Isus je imao anđele – poslanike. Oni su mu pomagali izdržati četrdeset dana. Pustoš je najgora, uništava. Tu nema života. Možda se i ti nalaziš u takvoj čudnoj pustoši, naokolo mnogi, a ti si sam. Od nikoga riječi ohrabrenja, pohvale. Život ti se čini isprazan.
Moguće da se danas tako osjećaš. Ja kao svećenik želio bih postati tvoj poslanik – anđeo, navjestitelj Radosne vijesti, tj. evanđelja. Iskušavan si stalno jer borba traje bez prestanka (usp. Otk 12). Želim ti reći samo jedno: Isus je s tobom u tvojoj pustinji. On je tu prije tebe. Iskustvo pustinje je privremeno. Ti nisi stanovnik pustinje. Primi Radosnu Vijest. Đavao je poražen. Ima svoj kraj i nema vlasti nad tobom. Mijenjajmo naše mišljenje, odnosno, obratimo se!
Jesi li svjestan toga da te usred tvoje pustinjske muke čeka Jaganjac?
Isus je bio iskušan umjesto tebe… pozovi sada Isusa na tvoja mjesta na kojima najviše osjećaš nezadovoljstvo, a možda se tu nalazi i grijeh? Znaš što ti je činiti…
Zapiši svoja zapažanja, nemoj dopustiti da misli koje ti dolaze po tvojoj osobnoj meditaciji jednostavno nestanu.
pater.arek@gmail.com