U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Želim da danas još više upoznaš Jaganjca. Možda ti se čini da je previše otrčao od tebe. Ne, nije tako. On je blizu toliko koliko se kamen može dobaciti. Shvaćaš li? Malo ću ti pomoći. Jaganjac želi preuzeti na sebe svaki kamen koji ljudi žele baciti na tebe. Jaganjac je bio tako blizu svojim učenicima dok je molio u vrtu. Jaganjac u vrtu. Zar to nije lijepo?
Udahni i izdahni. Napravi tu vježbu nekoliko puta. Zašto? Misliš da sam pukao? Ne, nisam. Bar se meni tako čini. Tvoj dah je početak. Kroz sljedećih pet minuta ostani u razmatranju raja. Kako je mogao izgledati raj u kojem su bili Adam i Eva? Pokušaj u mašti staviti sebe u rajski vrt. To ne znači da nećeš ništa radit. O, ne! Zamisli kako radiš, kako se brineš za druge, kako daruješ sebe, ali se ne umaraš. To je raj. Osjeti radost.
Sada moli Duha Svetoga da u tebi razbije svaki strah od svetosti. Možda misliš da ništa ne vrijediš. Moguće da imaš osjećaj kako svi bježe od tebe i potpuno si usamljen/a. Moli Duha Svetoga svojim riječima: „Dođi, Duše Sveti!“
Biblijski tekst Mk 5, 25-34.
A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.« I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?’« A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini. Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!«
Žena je dvanaest godina trpjela od krvarenja. Sva je usahla. Potrošila je sav novac koji je imala, samo da bude zdrava. Međutim, ništa od toga.
Što je za tebe najvažnije? Žena je sigurno u sebi proživljavala teške trenutke. Bila je odbačena i nevoljena. Kroz dvanaest godina nije bilo nikoga tko bi ju zagrlio i s njom razgovarao.
Osjećaš li se usamljeno iako možda živiš u braku? Osjećaš li stalnu potrebu za nekim, ali nikoga nema? Imaš li osjećaj da svi bježe od tebe kad negdje dođeš?
Žena je imala vjeru. Dotakla je Isusove haljine i ozdravila je. Ona je bila velika. Bojala se Isusa, apostola i naroda jer je znala da će je dočekati kazna zbog prekršenog prava. Počela je trčati. Sigurno je od straha okretala glavu ne bi li netko tračao za njom. Međutim, dogodilo se nešto neočekivano. Isusov pogled susreo se s pogledom ozdravljene žene. Vratila se Isusu sva u strahu i trepetu. Sjela je pred Isusa i sve mu po istini ispričala.
U Isusovom pogledu postoji nešto što kad čovjek osjeti, poželi mu doći. Čovjek se želi vratiti Isusu. Moguće da i ti i imaš toliko neriješenih situacija, slomljeno srce, narušeno samopouzdanje, degradirane ambicije i sve moguće strahove. To je dokaz da tvoje srce čezne za Gospodinom. Taj se susret događa u sakramentu ispovijedi, kada sjedneš pred Isusa i sve mu po istini ispričaš.
Pitanja:
Jesi li spreman primiti oprost koji ti Bog pruža?
Kako se osjećaš?
Što bi sada rekao/la Isusu?
Ostani još malo u razmatranju…piši…odgovaraj.
pater.arek@gmail.com