Često se pitamo što je to Božja volja? Želi li Bog ljudske smrti, bolesti nevine djece? Mnogi se pitaju koja je Božja volja za mene? Žele živjeti na način kako to Bog od njih traži. To je lijep način izvršavanja kršćanskog poziva. Međutim, ponekad smo zbunjeni, nesigurni u Božji glas.
Zato autor Knjige Mudrosti odgovara da nitko sam od sebe ne može spoznati Božju namisao. Ni jedan čovjek ne može shvatiti smisao Božjih riječi. Mi samo možemo nagađati što se događa oko nas. Propadljivo tijelo tlači dušu, a um pritiskuju bremenite misli za tijelo i bolju egzistenciju. Kako onda razumjeti Božji govor? Odgovor se nalazi u Isusu Kristu i njegovim riječima, u Evanđelju. To nam je dragocjeni podatak. Isusove nas riječi izvode iz tame u svjetlo. Ohrabruju. Postaju svjetiljka našim umornim koracima. Ponekad bivaju nerazumljive, ali nadahnute su Duhom Svetim. Duh Sveti pomaže nam razumjeti ih i primijeniti na svoj život. Dopustimo mu da nas natopi svojom prisutnošću i razumijevanjem Božje riječi. On to može učiniti.
Bez Duha Svetoga teško je shvatiti Isusove riječi o mržnji svojih roditelja, djece, braće i sestara. One su preteške za naše uši. Zbunjuju nas. Zbunjuju i mene. Zar je to Božja volja? Zašto baš riječ „mrziti“? Kako uopće ona može izaći iz Isusovih usta, zar Isus nije govorio o ljubavi? Dok čitam ovaj odlomak na pamet mi dolazi još jedna biblijska scena. Mislim na razgovor Isusa i njegove Majke. I tu čujemo „čudne“ i „tvrde“ Isusove riječi: „ženo…, što ja imam s tobom..; tko je moja majka? Na prvu ne izgleda to na dijalog sina i majke. Tada je Marija dobro shvatila Isusovu poruku i način Isusova izražavanja. Kako ću ja danas shvatiti Isusove riječi?
Možemo si zamisliti ono mnoštvo koje je čulo Isusov zahtjev. Svi su htjeli ići za Isusom, ali pretpostavljam, da su nakon njegove izjave mnogi odustali. Za ljude Isusova vremena otac, majka, brat, sestra, dijete bili su poput jednoga organizma. Prema tome, tko je mrzio svoga člana obitelji mrzio je sebe. Prezirao je svoje tijelo. Stoga su Isusove riječi bile za njih potpuno neshvatljive, šokantne. Šokantne su i za nas. Svi nekoga ljubimo. Tu istu ljubav osjećamo od strane naših najbližih. Međutim, zapitajmo se kakva je to ljubav? Je li ona uistinu strpljiva, nezavidna, sve prašta, ne traži svoje, nije nepristojna? Ponekad, ali najčešće ne!
Isus pročišćava našu ljubav svojom ljubavlju. Svojom izjavom traži od nas da se odreknemo svih lažnih ljubavi, koje nas guše i koje nas, naše ukućane, udaljuju od Boga. Ne postoji ljubav bez Boga jer je Bog ljubav. Često tu pogriješimo. Mislimo da nešto činimo s ljubavlju, ali u stvari to nije tako. Zato se događaju „medvjeđe usluge, pokvareni telefoni“ i slično. Nije čudo da se brakovi raspadaju i to često zbog pretjerane mamine ljubavi prema svom sinu ili tatine ljubavi prema svojoj kćerkici. Htjeli bismo ljubiti i težimo za tim, ali nažalost, ne znamo kako. Jedini spas je u Isusu, u njegovim riječima.
Riječ mrziti možemo zamijeniti s drugom riječi, koja se nalazi pri kraju Isusova govora, a to jest odreći se. „ Ni jedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik!“ Isus nudi ljubav, koja oslobađa. Kako je to dobro shvatio sveti Pavao, koji svoga učenika zove „srce moje“. To je, dakle, ljubav bez skrivenih podteksta ili dvosmislena. To je čista ljubav i jedina. To isto želi Isus od nas da imamo takvu ljubav i to prema ukućanima. Odbacimo lažne ljubavi, koje jedino“vežu“ i „lijepe“ nas za ljude. Ako stvarno želimo biti njegovim učenicima ne činimo ništa na vlastitu ruku, nego kao što On kaže. Osluškujmo porive Božjeg Duha, koji govori po Riječi.
pater Arek Krasicki, CSSp, Osijek HR