Mladi čovjek u dnu svoga srca osjeća potrebu za prijateljstvom. Mladići traže djevojke, buduće žene, i majke, a djevojke traže čvrste muškarce, koji su puni ljubavi i nježnosti. Prva je faza gledanje onoga što se fizički vidi, no druga faza prekoračuje zaljubljenost i tjelesnost. Ona uvodi prijateljstvo. I dok sve kreće po Božjemu, odvija se postupno i na najbolji mogući način. Uvjeren sam da svaki mladić i svaka djevojka nosi u svom srcu čežnju za istinitom ljubavlju i potpunim predanjem svojem supružniku. Brak je upisan u prirodan proces, koji oblikuje ljudsku osobu. To je čežnja za istinitom ljubavlju. Čovjek je stvoren da ljubi i želi biti ljubljen. Važno je zatim da svaki mladi čovjek raste u zdravoj obiteljskoj zajednici. Čista atmosfera u braku između muškarca i žene obilato rađa svetim brakovima i duhovnim pozivima. Divim se vama, koji požrtvovno živite u braku. Divim se mladima, koji se tako dobrohotno odlučuju za brak i koji izabiru predbračnu čistoću kao način uzajamnog upoznavanja i prijateljevanja sve do braka.
Bog po svojoj Riječi stvara čovjeka, stvara muško i žensko. Nije dobro, kako sam Stvoritelj veli: „Da čovjek bude sam!“ On ujedinjuje muškarca i ženu. I samo oni imaju snagu po uzoru na Trojedinog Boga prenositi život, podizati obitelj. I kao što Bog daruje sebe potpuno, tako su muž i žena pozvani potpuno darovati sebe. Bez požrtvovnosti to nije moguće. Moderno, hedonističko doba nas uči da se sve pokvarene stvari bacaju, a svi problemi uništavaju, tako se stvara sterilni svijet. Međutim, to nije Božje. Nirvana ne postoji. Svi će lažni proroci nestati. Tu gdje se pojavio grijeh, nadmoćno će se izliti milost. Brak je neuništiv i neraskidiv jer ga povezuje ljubav, koja je jača od ognja. Prepoznajmo sve što danas uništava brak: ponajprije manjak požrtvovnosti i strpljenja, osim toga, vjerovali ili ne, Internet i mobitel, koji nas čine sebičnim ljudima i stvaraju kult osobe. Isusova evanđeoska poruka vrlo je jasna: sve što te sablažnjava odsjeci i odbaci od sebe. Bog po Isusu Kristu ima način kako popraviti sve uništeno i problematično. Ne postoji nešto što On ne bi mogao ispraviti jer je sve izašlo iz Božjih ruku. Zato ne očajavaj, nego se pouzdaj u Gospodina.
Često tražimo zvijezde, koje bismo željeli oponašati. Živjeti živote koje one žive. Nažalost, zvijezde i zvjezdice brzo nestaju. Preostaju samo vrijednosti kao što su ljubav, uzajamno povjerenje, poštovanje, prijateljstvo. Sve su to živjeli Marija i Josip. Oni su uzorna obitelj, koja je potpuno poslušna Bogu. I to je nama poticaj. Svaka bi se žena od Marije mogla učiti poslušnosti prema svome suprugu pa tako i svaki muškarac prema svojoj ženi. Oni su se uzajamno poštovali jer su duboko povjerovali Božjoj riječi. Oni su vjernici. Osim toga, Josip je poštovao Marijinu odluku. Ona je bila posvećena Gospodinu. Zajedno su živjeli predbračnu čistoću. Jedino je tako Josip mogao dokazati svoju nesebičnu ljubav i sebedarje. Josip također pokazuje koliko je važno osluškivati Boji glas. U najtežim trenutcima za njegovu obitelj on ne bježi, nego sluša Božji savjet. Tu se vidi i njegova požrtvovnost za suprugu Mariju i za Isusa. Josip je teško radio, imao je žuljave i velike ruke, ali imao je veliko srce. Svi su živjeli od rada Josipovih ruku. Iako su bili siromašni, imali su zajedničku blagajnu. Josip je predivan. On nije gledao svoj užitak ili komoditet. On je na prvo mjesto stavljao svoju obitelj. Time je stvorio pravo ozračje za rast svoga djeteta.
Koliko smo mi muškarci danas požrtvovni i poslušni Bogu? Predivan je prizor kada otac obitelji pomaže svojoj supruzi. Dirljiv je trenutak kada se on diže ujutro kada dijete zaplače. Požrtvovnost je velika vrlina. Ona se povezuje i s prijateljstvom, povjerenjem, poslušnošću i rastom u Gospodinu. Muž i žena zajedno podižu obitelj i svatko od njih ima svoje mjesto i svoju ulogu.
Majka i otac dobivaju od Boga duhovni autoritet. To se događa u braku, kada zajedno sklapaju doživotni savez. Oni za svoju djecu postaju znak Božje prisutnosti. Njihove su riječi, dok su ujedinjeni s Gospodinom, svete. Zato su u starini na znak poštovanja djeca ljubila ruke svojim roditeljima. Oslovljavala su ih s „Vi“. To je znak poštovanja prema Bogu i prema onima, koji su Njegov vidljiv znak na zemlji. Sirah govori da „ Gospodin slavi oca u djeci i učvršćuje pravo majke nad sinovima njezinim. Tko štuje oca okajava grijehe svoje i tko časti majku svoju sabire blago.“ Sirah upozorava da onaj, koji voli svoga oca i majku, poštuje ih, može se nadati da će ga i njegova djeca voljeti i poštovati. Često mladi svoje roditelje smatraju neprijateljima. Ne mogu s njima pronaći zajednički jezik. Ovo je vrlo izazovna prilika za roditelje. Prvo se sami roditelji trebaju zaodjenuti u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost i strpljivost –prema riječima sv. Pavla (Kol 3,12-21). Time će potaknuti svoju djecu na istinitu ljubav i povjerenje. Sirah ponovno poručuje djeci da poštuju svoje roditelje ako bi možda oni izgubili razum. Da ih tada ne grde jer su i njihovi roditelji na samom početku imali puno strpljenja s njima (Sir 3,2-6.12-14).
Divan je život u obitelji iako ponekad težak. Molimo Svetu Obitelj da zagovara za svaku obitelji.
pater Arek Krasicki, CSSp, OSijek, HR