Uska vrata – sigurnost spasenja (Lk 13,22-30)

by admin

Dani odmiču, godine prolaze. Isus iznova poziva na hod k spasenju kroz uska vrata. Koliko ozbiljno shvaćam njegove riječi? Mnogi misle da upis u matičnu knjigu krštenih, primanje prve pričesti kao i opće očekivan sakrament krizme, i to sve bez duhovne pripreme i promišljanja, kao i svjesne odluke, rješava njihovo pitanje vječnosti i spasenja. Imam dojam da tek poneki shvaćaju dar spasenja, koji dolazi po Isusu Kristu.

Sveti Pavao upozorava da sa trepetom svaki dan radimo oko našeg spasenja jer đavao poput ričućeg lava kruži i želi nas proždrijeti. Ovo su jake riječi, koje moraju probuditi svakog vjernika počevši od biskupa do najmlađeg krštenika. Kako ćemo se osjećati kada budemo kucali na vrata raja, a iza njih čut ćemo Isusov glas: „Ne poznam vas!“ Onda ćemo vikati: „Isuse, kršten sam, pričešćen, krizman, svećenik sam. Zar se ne sjećaš kakva je bila lijepa fešta kod nas za krizmu?“

Ponuđena nam je punina života, a po tome i punina spasenja. Bez svakodnevne stege u hodu k spasenju i bez sve većeg zahtijevanja od sebe, nećemo moći ispuniti ono što traži Isus: „Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći!“ Ulazak na evanđeoska uska vrata osigurava spasenje. Možemo si samo razbijati glavu tražeći odgovor što su ta uska vrata? Ponajprije, Isus nas želi ohrabriti jer mnogi već idu putem na kojem se nalaze uska vrata. Ukoliko se iza uskih vrata skriva spasenje, iza širokih vrana nalazi se propast i pogibelj. Put kroz uska vrata je život. Život na koji Isus zove je život izgaranja i žrtve za druge. Tu je ljubav Boga i bližnjega na djelu. Široka vrata je jalov život onih, koji ga žele sačuvati. To je život vjernika, koji žive vjerski minimalac. Oni izgaraju isključivo za sebe, a ne za Boga i bližnjega. Spašavaju se dakle oni, koji se hoće boriti, kao što se Isus borio. Ne bojmo se živjeti život, koji je Isus živio.

Prolaz kroz uska vrata podsjeća me na potpunu predanost Bogu. To je upravo svakodnevno prihvaćanje njegove volje. Iz iskustva znam da su mnogi krenuli tim putem i s trepetom rade oko svoga spasenja. Prihvaćaju Božju pedagogiju odgoja i stegu o kojoj govori autor poslanice Hebrejima. Čitaju i svakodnevno žive Božju riječ. Odgovaraju na Isusov poziv o požrtvovnom životu. Njihov život postaje plodan po zajedništvu s Isusom. Svojom slobodnom voljom bore se za pravednost i mir.

Koliko će se ljudi spasiti? Mogu svi ako to žele! Bog nikoga ne odbacuje. U doba poznatog mota: „Lako ćemo“ ima i onih, koji ništa više ne zahtijevaju od sebe. To je pogubni put k paklu. Imam dojam kao da se negdje izgubila požrtvovnost. Od malih nogu poučavani smo u tome kako ćemo pobijediti i uspjeti. To se nažalost, ne poklapa sa životom, niti hodom k uskim vratima. Međutim, iznova se divim svima onima, koji žive predbračnu čistoću i sveto stupaju u brakove. Divim se mnogim očevima i majkama, koji se po noći dižu zbog djece i koji zajednički mole. Često žive od minimalne plaće, ali nisu izgubili vjeru, ufanje i ljubav. Divim se onima, koji danas prihvaćaju svoj duhovni poziv. Za mene su to hrabri ljudi, koji se bore za svoje spasenje. Oni postaju izazov svima, kroz svoj misionarski način života, upravo poput evanđeoskog začina.

Hodajući prema uskim vratima, svojim životima slavimo Gospodina, jer je Bog sama ljubav i vjernost. Tko to doživljava svakoga dana, taj hoda radostan i ta se radost ne da sakriti. U ovom teškom i konfuznom vremenu radost je pravi znak i izazov. Ako je Gospodin naša snaga i radost i nada i pjesma, i mi postajemo znak i putokaz i utjeha ljudima s kojima živimo i svijetu kojem, prolazno, pripadamo.

pater Arek Krasicki, CSSp, Osijek, HR

Preporučeno

Leave a Comment