Bdjeti, znači duhovno ratovati. Prestati s grijehom i u molitvi očekivati ponovni dolazak Isusa Krista u slavi, ali i taj svakodnevni dolazak Gospodina, koji želi pohoditi svoje ljubljeno biće. Jesmo li spremni bdjeti? Jesmo li spremni za duhovno ratovanje? Na tom putu postoji puno duhovnih zapreka. S Božje strane put je čist, bez skrivenih zamki i trikova. S naše strane postoje mnoge zapreke, koje trebamo nadvladati i odbaciti od sebe. Naša je bitka posebna. Zato se može reći da je to duhovno ratovanje.
Nismo goloruki. Osposobljeni smo za duhovno ratovanje. Ono je sredstvo milosti darovano od Boga sa svrhom poraza našeg neprijatelja. Na početku putovanja kroz došašće, raskrinkajmo grijeh i svoje zle navike. Ako ne ratujemo duhovno, nećemo poraziti našeg neprijatelja i bit ćemo prisiljeni živjeti s utvrdama i golemim zaprekama, koje će nas udaljivati od Oca. Utvrde će definirati naš život: strah, mržnja, sebičnost, strasti, požuda. Naša borba nije protiv ljudi, ona je protiv Poglavarstava, Vlasti, Vrhovništva i zlih duhova (usp. Ef 6,12). No, naše oružje nije tjelesno. Ono je nadnaravno. To je molitva i sakramentalni život na koji nas poziva Duh Sveti.
Snagom molitve i obraćenja rušimo utvrde i sile zla. Mnogi ne vjeruju u silu molitve. Tvrde da je to obično naklapanje poznatih rečenica. Međutim, molitva je izvor duhovne jakosti i ne dozvoljava duhovno zaspati zbog grijeha. To je rat u nevidljivom svijetu, koji daje rezultate u vidljivom svijetu. Utvrde su začete u duhovnom svijetu, ali vidljive su u fizičkom svijetu. Te utvrde grijeha možemo uništiti jedino na duhovni način: molitvom i odricanjem, koje mora rezultirati osobnim obraćenjem u skrušenoj ispovijedi. Čak i najmanji na zemlji, ako se bori u savršenoj poslušnosti Isusu Kristu, sposoban je poraziti najvećeg diva pakla, a istim pobijediti svaki grijeh u sebi. Nema granica moći koja je dana Božjim izabranicima za borbu u duhovnom ratovanju.
Pronađimo krivca u sebi, a ne u drugim ljudima. Božja riječ nas na to poziva. Bog želi da na početku nove crkvene godine, naoružani njegovom prisutnošću, bdijemo i da se podižemo svakodnevno za duhovno ratovanje. Bitka nije laka. No, važna je slobodna volja i potpuna predanost Isusu Kristu. Prikažemo, posvetimo iznova naše živote Isusu Kristu. Pobjeda nam je ponuđena. Žalosno, ali mnogi ne slušaju Božju riječ. Oni više slušaju glas ovoga svijeta. Zbog neposlušnosti narasle su im goleme utvrde, tumori grijeha, koji uništavaju ljepotu čistoga srca. No, ne samo njima ali svima nama želim uputiti Isusove riječi: „Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.“
Svatko je dobio svoj zadatak na zemlji, dok se Isus Krist – Mesija ne vrati. On ima povjerenja u nas, ali poziva na budnost, jer zna da njegovi učenici često znaju zakazati. Tako je bilo u Getsemanskom vrtu, kada apostoli nisu mogli bdjeti s Isusom na molitvi (usp. Lk 22,46). Isus zna da je naš duh voljan puno toga učiniti, ali tijelo je slabo. Zato bdijemo da ne upadnemo u napast i da pomislimo da je Gospodin odsutan zauvijek (usp. Mt 26,41). On nam je povjerio svoju kuću na čuvanje. To je ovaj svijet, braću i sestre, život. Stavio je u naše ruke kako bismo sve to učinili boljim. Bog ima u nas povjerenja. Dopušta nam da lutamo daleko od njegovih putova. Dozvoljava da nam srce otvrdne. No, pomaže onima koji pravdu čine. Gospodin je naš otac, a mi smo glina u njegovim rukama, koju on oblikuje (usp. Iz 63,16-17.19; 64. 2-7). Jesmo li spremni za nove izazove duhovnog ratovanja ili više nam odgovara duhovno drijemanje?
pater Arek Krasicki,CSSp, Osijek