Sve više vjerujem da mnogi ne osjećaju Božju ljubav. Rečenica „Bog me ljubi“, postala je apstraktna, a rekao bih za neke i neistinita, pa čak i smiješna. Umjesto nje postavlja se pitanje: „Kako me to Bog ljubi, kad ja to ne osjećam?“ U suprotnom, iskustvo Božje ljubavi prema čovjeku prožima cijelo njegovo biće. Daje sigurnost i nadahnjuje za novi životni polet.
Sama riječ ljubav toliko se potrošila da je izgubila svoj smisao. Ovaj svijet je ukrao ljubav. Umjesto nje, nudi pornografiju i erotiku, hedonizam i sebičnost te slobodne zajednice bez odgovornosti. Ljubav ne postoji bez odgovornosti za drugoga. Nedostatak iskustva Božje ljubavi dovodi do činjenice da i ja ne znam ljubiti i zato živim u strahu pred drugima. Međutim, ljubav se skriva u svakome. Ona kao da čuči izgurana nepotrebnim riječima i bezbožnim djelima. Potrebne su nam dvije stvari kako bismo živjeli Božju zapovijed ljubavi: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom i svim umom svojim. Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga“. Dvije stvari pomažu nam u tome: Biblija, kao nadahnuta knjiga Duhom Svetim jer nosi izvorni i živi pojam ljubavi Boga prema čovjeku (usp. Sol 1, 5-10); osobno iskustvo ljubavi koje proizlazi iz proživljene Božje riječi. Čitajući Božju riječ, silom Duha Svetoga, aktiviramo ljubav koja je u nama. Duh Sveti, koji je ljubav između Oca i Sina, ulijeva u nas žar ljubavi i uči ljubiti kao što Bog ljubi. Čovjek je stvoren iz ljubavi da ljubi Boga i bližnjega svoga.
Zapovijed ljubavi je izvorna, dolazi od Boga. Ona je prva, a tek iza nje slijedi zapovijed: “Množite se i plodite!” Sa zapovijedi ljubavi povezuje se obećanje koje je dao Isus: „Ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas! Ako ostanete u mojoj zapovijedi što god zamolite Oca mojega u moje ime, On će vam dati.“ (usp. Iv 14, 12-17). Zanimljivo, farizeji su dobro znali koja je prva zapovijed, a unatoč tome nisu to živjeli. Tri puta su glasno ponavljali tu zapovijed (Pnz 6,5), ali svojim srcem bili su daleko. Čini se također da su u većini slučajeva zanemarivali zapovijed ljubavi prema bližnjima. Zato im Gospodin po Mojsiju upućuje prijetnju: „Ako ne ljubite svoga bližnjega, moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti.“ Isus je dobro poznavao njihova srca i želio je da oni žive istinu ljubavi, koju ispovijedaju ustima. To isto Isus traži od nas. On nas je osposobio da ljubimo kao što on ljubi. Po ljubavi Boga i bližnjega postajemo prepoznatljivi kao Isusovi učenici (Iv 13,35).
Svi znamo koja je prva i najvažnija zapovijed. No, često se pravimo “grbavi”. Teško nam je utjeloviti riječ posijanu u nama. Dobro poznajemo teoriju, ali s praksom je već gore. Nije istina da ljubavi nema u nama. Nju treba samo probuditi. Duh Sveti je djelotvoran i on može probuditi ljubav u nama. Kršćanin je taj koji ljubi Boga i bližnjega. No, često činimo pogrešku i toj ljubavi pristupamo čisto teorijski. Zapravo, Bog nije u našim životima na prvom mjestu. On ne zauzima naše misli, našu slobodnu volju, snagu. On ne ispunjava naše srce. Tražimo ga samo tada kad nam je potreban, a ne iz razloga čiste ljubavi. Slično se događa i s ljubavlju prema bližnjima, koje trebamo ljubiti kao samoga sebe. S velikom ljubavlju pristupamo onima koji su daleko od nas, a prema bližnjima često rasipamo duh mržnje. Pogledajmo sami kako izgledaju naši odnosi s najbližima: s djecom, mužem, ženom, punicom, svekrvom, poslodavcem, na ulici, u prometu, u susjedstvu. „Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom” (1 Iv 3, 18). Iza toga sv. Ivan dodaje „Kaže li tko da ljubi Boga, a mrzi brata svoga lažac je. Onaj, koji ne ljubi brata svoga kojega vidi, kako će ljubiti Boga, kojega ne vidi?“ (1 Iv 4,20)
Mnoga braća i sestre vape za našom pomoći. Bog će nagraditi one koji su iskazivali ljubav prema bližnjima bezuvjetno. Jer, ljubav prema Bogu mjeri se ljubavlju prema bližnjemu. Neka Isusova poruka bude jasna:“ Ako želiš ljubiti Boga, ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!“
pater Arek Krasicki, CSSp, Osijek