Ljubav, sila koja pokreće Boga (Iv 3,16-18)

by admin

Ljubav ocrtava intimnu povezanost između Oca i Sina i Duha Svetoga. Mi znamo da je to Presveto Trojstvo čije otajstvo ljudski um ne može dohvatiti. Niti filozofija niti teologija ne mogu proniknuti u srž Presvetoga Trojstva jer je ljudski jezik presiromašan. To može jedino ljubav. Svaki čovjek ima iskustvo ljubavi makar djelić. No, otkriće Božje ljubavi u svom životu definira cjelovitost svake osobe. Čovjek može biti odbačen od drugog čovjeka, ali nikada od Božje ljubavi: „ Kad bi te i mati zaboravila, tebe ja zaboraviti neću“ (usp. Iz 49,15). Bit je Boga biti i ljubiti. Bog je ljubav (1 Iv 4,9). Kada otkrijemo da smo željeno biće i da smo pozvani na ljubav po uzoru na Presveto Trojstvo pristupit ćemo životu na evanđeoski način, ostvarit će se u nama svako Isusovo obećanje. Tada će Duh Sveti koji se zauzima za nas neizrecivim uzdasima (Rim 8,26), posvjedočiti svojom ljubavlju za svaku riječ dijaloga između Oca i Sina (Iv 15,26). Duh Sveti uvodi nas u božansku sferu koju ljudsko oko nije vidjelo niti ljudsko uho čulo (1 Kor 2,9).

Često zaboravljamo na Božju blizinu. Tada sami sebi gradimo sliku nekog drugog boga koji je dalek, nemilosrdan, sudac bez milosrđa. To nam ulijeva strah i nepovjerenje. No, u istinitoj ljubavi nema straha jer savršena ljubav istjeruje strah (1Iv 4,18). Samo po Isusu Kristu, u sili Duha Svetoga, Bog postaje blizu svakome čovjeku. On s njim želi doručkovati,  (nakon uskrsnuća – Krist na žalu traži i poziva na doručak – Iv 21, 1-14); želi sa svakim objedovati (za stolom je tijekom objeda sa Šimunom, Lk 7,36-50), želi večerati (stoji na vratima i kuca, ako tko čuje glas i otvori, ući će k njemu i večerati s njime, Otk 3,20). Bog Isusa Krista nikada se ne sablažnjava niti nad najgrješnijim čovjekom. On ne osuđuje čovjeka, nego grijeh. Zato su Isusu grješnici bili tako bliski (Lk 7,34). Bog Otac žeđa za čovjekom (razgovor sa Samarijankom, Iv 4), drži čovjeka u svom naručju (Iv 10, 22-30) i uvijek je spreman na razgovor (Iv 3,1-21). Vrhunac je Božje ljubavi probodeno srce. Bog ima srce i zato ljubi: “Jer nitko nema veće ljubavi od ove, položiti svoj život za prijatelje svoje” (Iv 15,13). U svakom slučaju, ljubav je ta snaga koja pokreće Boga i približava ga nama. Zato nas Bog Isusa Krista ne naziva slugama, nego prijateljima. Po Isusu, objavio nam je svoju volju (Iv 15,14).

Mi znamo što je njegova volja: da vjerujemo da je Isus Krist (Iv 20,30-31) i da ljubimo jedni druge (Iv 13,34). Tada nikada nećemo biti osuđeni. Za to svjedoči Duh Sveti (Iv 16,15) koji otkriva što je grijeh, što je sud i što je pravednost (usp. Iv 16,8-12). Nevjera u Božju ljubav najveći je grijeh. Nevjera u to da se sam Bog zalaže za ljudski život najveća je pljuska Ocu za darovanu ljubav u Isusu Kristu. Čeznimo za ljubavlju!

Kako bih želio da se svi očevi i majke zagledaju u roditeljsku ljubav Oca koji je na nebesima! Kako bih želio da svi supružnici shvate da je njihov brak svet i jedan te da se ne može razvrgnuti jer izvire iz Božjega nauma ljubavi na sliku Presvetog Trojstva! Sljedeća je moja želja da se svako dijete zagleda u poslušnost Isusa Krista svom nebeskom Ocu te zemaljskim roditeljima. Kako bih želio da mi svećenici osluškujemo poticaje Duha Svetoga i cijeli se pretvorimo u ljubav, kao što je On ljubav. Imam još jednu želju, a to je Isusova želja: da svi budemo jedno u ljubavi i u vjeri (Iv 15). Nemam više drugih želja!

pater Arek Krasicki, Družba Duha Svetoga, Osijek, Hr

Preporučeno

Leave a Comment