Imajmo u sebi čežnju ljubiti kao što Isus ljubi. Često je naša ljubav papirnata. Danas nekome kažeš ljubim te, volim te, ali sutra misliš drugačije. Lako se uvrijedimo i spremni smo se osvetiti. Najlakše je voljeti i ljubiti one, koji su dobri prema nama. Izbjegavamo one koji nam se čine neprijatelji. Što je zapravo neprijatelj? U Evanđelju postoji samo riječ prijatelj! Isus govori o neprijatelju jer se ljudsko srce toliko pokvarilo da ga treba hitno operirati. Isus ispunjava zakon svojom ljubavlju. To je Božja ljubav. Ljudsko srce nakon grijeha zna ljubiti samo papirnatom ljubavlju. Svakome je potrebna Božja ljubav. Možemo li ljubiti naše neprijatelje? Možemo li prekinuti osvetu? Isus i ovaj puta poziva svakoga da ispuni svoje srce ljubavlju prema bližnjemu. Isus se u svojoj propovijedi na gori direktno dotiče pete Božje zapovijedi: „Ne ubij!“
Prije svega trebamo shvatiti da smo prijatelji. No, nije opet riječ o papirnatom prijateljstvu, koje traje par trenutaka. Sveti nas Pavao podsjeća da je svaki čovjek hram Duha Svetoga i Duh Božji u nama prebiva. Ako netko upropaštava hram Božji, upropastit će njega Bog. Osim toga, Isus nas naziva prijateljima (Iv 15,14). Tvoja sestra i tvoj brat, dakle bližnji, otkupljeni su Isusovom krvlju. Za tebe i njega Isus je umro. Prema tome, svi smo braća i sestre, pa tako i prijatelji. Svi smo mi Kristovi (1 Kor 3,23). To je pravo zajedništvo koje se vodi zakonom ljubavi. „Ne ubij!“ Ma, to je najlakše. Uzmimo u obzir Isusovu nakanu: Ne ubij nikoga svojim srcem niti svojim jezikom. Prekini osvetu!
Često se u nama probudi stari čovjek koji traži svoje i želi nanesenu štetu zadovoljiti na svoj način: oko za oko i zub za zub! Zamislimo sada da nas Isus nije pozvao na veću pravednost nego što je farizejska i svatko bi od nas vraćao uvredu na uvredu, prigovor na prigovor, zao pogled na zao pogled, tada bi nastao pakao na zemlji. Osveta svoje korijenje ima u paklu, mjestu o kojem često govori Isus. Đavao uporno želi da se svi mrze, kao što on mrzi Boga. Osveta je njegova majka, koja rađa djecu s više glava. Sotonski izrod ne voli zajedništvo. Pokušava uništiti sve što je lijepo. Nažalost, svi zapadamo u njegovu zamku. Misleći da će nam biti lakše nakon svih uvreda, želimo se izjadati. Iz usta ispuštamo kletvu i ogovaramo. Ponekad nam se to čini bezazlenim i svatko misli da će si na taj način pomoći. Međutim, to zadovoljstvo brzo nestaje. Na kraju se sve pretvori u gorčinu i truje nas i našu braću i sestre.
Zato nas Isus poziva da oprostimo i da se na taj način opremu zlu. Ljubav, koja bezuvjetno prašta, najjače je oružje protiv svih sila zla. Ta ljubav dolazi od Oca po Sinu u sili Duha Svetoga. Imaš li povjerenja u Isusa, svaku uvredu, svaku bol koju nosimo u srcima ispričajmo Njemu. Govorimo dobro o drugima! Izbjegavajmo čak i najmanji sadržaj zla u našem govoru i prepričavanju. Na taj ćemo način prekinuti lanac osvete i proširiti istinsku ljubav jer papirnata ili diplomatska ljubav ne postoji. To je samo igra.
Mnogi pitaju kako postići svetost? Sigurno ona nije plod sklopljenih ruku u crkvi, koje se poslije pretvaraju u stisnute šake, okrenute prema bližnjima. Svetost dolazi iz čistoga srca, koje je spremno voljeti i neprijatelje. Svetost je plod predanoga srca Gospodinu u svakoj svetoj Misi, koje se hrani Božjom riječju i Kristovim Tijelom. Reći ću vam istinu: uvjeren sam da ako svaki od nas odluči izbjegavati ogovaranja, na kraju će postati svet! To je lijep put! Želimo li postati sveti? Da ili ne? Želimo li da nam ogovaranje postane navika? Da ili ne? Onda se slažemo oko toga: nema ogovaranja! Isus predlaže onome koji ga slijedi savršenstvo ljubavi, ljubavi čija je jedina mjera ta da nema mjere, da nadilazi svaku računicu. Ljubav prema bližnjemu je toliko temeljan stav da Isus čak kaže da naš odnos s Bogom ne može biti iskren ako se ne želimo pomiriti s bližnjima i na taj način prekinuti osvetničku igru. Na nama je krenuti. Ne trebamo oklijevati i čekati neka bolja vremena. Papirnata ljubav ne postoji.
pater Arek Krasicki, CSSp, Osijek, Hr