Kršćani, ne bojmo se odgovora na temeljna pitanja koja otkrivaju naš identitet voljenih kćeri i sinova rođenih odozgor po krštenju u sili Duha Svetoga (Iv 3,5). Tko je za tebe Isus Krist? Što je za tebe Crkva? Možeš li vjerovati u Isusa Krista, a ne u Crkvu? Važno je da sami svjesno odgovorimo na ta pitanja. To uvijek, iz naraštaja u naraštaj, Isus zahtijeva od svojih učenika.
Isus pita svoje učenike, ali i nas: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ U tom trenutku nije važno što drugi govore tko je Isus, nego što svatko od nas misli i osjeća o Isusu. U pomoć dolazi Petrova ispovijest vjere: „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.“ Kao što čujemo, njegove su riječi nadahnute Duhom Svetim kojega Otac šalje svojoj djeci koja se okupljaju u Isusovo Ime. To su djeca rođena u Isusovoj patnji. Ona su krštena njegovom krvlju i ognjem Duha Svetoga. Otac zajedno sa Sinom šalje Crkvi Duha Svetoga. Ove se riječi odnose na nas, na sve kršćane. Ponekad imam dojam da nismo svjesni svoga dostojanstva. Razlog tome vidim u manjku molitve, slabom odlasku na svete mise, u zaboravu na sakramentalni život, i svakodnevno čitanje Božje riječi. Zaboravljamo na naše dostojanstvo jer premalo ljubimo jedni druge. Ne primjećujemo svoju grješnost i ovisnost o Božjoj milosti. Kršćani, hajdemo na koljena i okusimo koliko je dobar Gospodin (Ps 34), odgovorimo na pitanje tko je taj Isus Krist, kojeg možda još do sada nismo iskreno upoznali.
Evo odgovora: Isus Krist nam daje život (Iv 10,28-29). On je Put, Istina i Život (Iv 14,6). On nam svjetlo i vodi nas putem spasenja (Iv 8,12). On je vrata kroz koja se ulazi u nebo (Iv 10,8). Isus Krist nam daje tijelo svoje za jelo i krv svoju za piće (Iv 6,51). On nam daje vode koja struji za život vječni (Iv 4,14). On ima riječi života vječnoga (Iv 6,67) On je milosrđe samo (Iv 20,19-31). On nam pokazuje koliko je dobar Otac, jer tko njega vidi, vidi i Oca (Iv 14,9) Komu drugome da idemo?
U razgovoru Isusa s apostolima ključnu ulogu ima Šimun. Njega Isus, nakon što je ispovjedio vjeru, zove novim imenom. On je sada Petar, to znači Stijena. Njemu je Isus dao obećanje „Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoja i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga.“ Od sada je njegova zadaća u Crkvi posebna. Petar je slab i grješan čovjek. Dobro znamo kako je sve završilo. Ipak, Isus gradi na njemu, na grješnom čovjeku svoju Crkvu. Tu gdje se dogodio grijeh tu se obilno razlila milost (Rim 5,20). Ona nam je darovana u Isusu Kristu, i to milost na milost (Iv 1,16). Dirljiv je to trenutak, ali ujedno i šokantan za čitav pakao. Isus kroz Crkvu nastavlja borbu protiv sila tame. Đavao ne voli Crkvu jer je ona Kristova porijekla. On mrzi njezine udove i prezire kršćane. Ali mi imamo najjače oružje – samoga Isusa Krista, Boga i Spasitelja. U našim venama kola njegova krv. Dobivamo život po njegovu tijelu u riječi. Duh Sveti oživljuje svaki ud. Protiv toga đavao ne može ništa. On neće nadvladati vrata Crkve.
Crkva nije osnažena Petrovom grješnošću ili njegovom zaslugom, nego je njezina glava sâm Isus Krist, a njezina duša Duha Sveti. Zapravo, Krist je stijena (1Kor 10,4), a Petar je samo dio te duhovne stijene. On je prvi među udovima Crkve i zato u svojoj ruci drži ključeve odrješenja i zatvaranja. Crkva je posebno mjesto za grješnike na kojemu postaju sveti, oblikovani vatrom s neba. Vođena Duhom Isusa Krista, po svojim slugama, papi, biskupima i svećenicima, kao i po vjernicima, Crkva nas poziva na savršenost. Kršćanski identitet uvijek se povezuje sa slabošću i grješnošću, no s druge strane s velikom Božanskom milošću i milosrđem. Božja je milost izlivena na Crkvu i na svaku dušu koja živi u njoj.
Sveta Faustina nas uči ljubiti Crkvu jer je ona Kristovo tijelo. Poziva nas na sjedinjenje s duhom Crkve. Za nju je najveća radost biti vjerno dijete Crkve. Međutim, njezina se bol rasplamsava pri pogledu na mlake i nezahvalne duše koje žive u Crkvi. Za njih je prikazivala Bogu zadovoljštinu. Za Faustinu, no vjerujem i za nas, najvažnije je ujedinjenje s Kristom, koje se događa po istinitoj ljubavi (Dnevnik 481-482). Krist je Crkva i ti si Crkva. Ljubav spaja Glavu s udovima i udove međusobno. Vratimo se Kristu. Zavolimo Crkvu.
pater Arek Krasicki, CSSp, Osijek