Virtualna komunikacija za mnoge je postala izlaskom iz stvarnosti. Na tom području mogu postati anonimni i sakriti svoje pravo obličje. Međutim, biblijski su prizori puni otvorenih susreta i razgovara. Bog uvijek želi komunicirati s čovjekom. I ovaj se put događa ista situacija. Isus i nepoznata Kanaanka razgovaraju. To me podsjeća na Isusov razgovor s Samarijankom koja je došla na zdenac tražeći običnu vodu, a dobila je živu vodu (Iv 4). No, ovoga puta Isus iskušava strankinju. U jednom trenutku razgovor se čini neugodan. Žena ipak ne odustaje. Nije uvrijeđena, kako bi reagirali mnogi među nama. Možda se ovdje skriva odgovor zašto ljudi lakše komuniciraju virtualnim putem, a ne licem u lice…
Osobno smatram da su biblijske žene uvijek hrabre. Muškarci puno govore o hrabrosti, ali više spadaju u skupinu kukavica. Sve žene i svi muškarci stvoreni su na Božju sliku (Post 1,26), pa iako su svi sagriješili u Adamu (Rim 5,12) po Isusu imaju potpuno otvoreni put spasenja. Svakome je ponuđeno nebo za vječno stanovanje. Biblijska je Kanaanka prepoznala u Isusu Kristu jedinoga Spasitelja i povjerovala u njega. Oslovljava ga „Gospodine, Sine Davidov!“ Ona je ustrajna moliteljica, koja prepoznaje svojom vjerom da samo Isus može izgoniti đavla iz njezine kćeri. Strankinja, s kojima Židovi nisu htjeli razgovarati, dobro tumači i prihvaća srcem Isusovu opasku: „Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima“. Ona je ponizna. Vjerujem da je i po njoj, kao i po Samarijanki sa zdenca, Isus uputio poruku spasenja svim njezinim prijateljima i znancima. Židovi su smatrali da će se spasiti samo židovski narod, a osim toga žene su smatrali manje važnima (usp. Lk 24,11 ). Kako je danas, među nama, među novim Božjim narodom? Koje mjesto zauzima žena među nama? Biblijska žena iz Kanaana je uspjela. Pretpostavljam da mnogi muškarci to ne bi to mogli zbog svog ponosa. Sveti Pavao želi čak izazvati ljubomoru kod svojih sunarodnjaka, ponajprije muškaraca, da i oni povjeruju u Isusa Krista jedinoga Spasitelja (usp. Rim 11,14).
Želimo li mi nešto naučiti od kanaanske strankinje koja je povjerovala da je Isus Krist Spasitelj i obećani Mesija? Njezina je vjera dokaz ispunjenja riječi proroka Izaije: „A sinove tuđinske, koji ljube Jahvu i njegovo ime, njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u Domu molitve. Njihove žrtve bit će ugodne mojem žrtveniku, jer će se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode.“ (usp. Iz 56, 6-7) Žena, nepoznata po imenu no poznata po vjeri, postaje klanjateljica u duhu i istini (usp. 4,25). Njezin plač i tugu Gospodin pretvara u radost. Nije otišla na krivu adresu kod iscjelitelja sumljivog porijekla, nego je ima povjerenja u Isusa. Nije prestala moliti i vjerovati u najtežim trenutcima. Isus Krist stoga nagrađuje njezinu vjeru, a time potiče i nas da postanemo poput nepoznate, ali hrabre i ustrajne Kanaanke.
Mnogi znaju reći da se boje zaroniti u svoje dubine i tu susresti Isusa. To je znak nevjere. Vjera nije običaj. U susretu s Isusom čovjek ne može ostati anoniman, ne može isključiti svoje osjećaje. Susret s Isusom je uvijek zahtjevan jer razotkriva do dna sebe, ali obećava. Nepoznata je žena uspjela, uspjet ćeš i ti.
pater Arek Krasicki, CSSp, Osijek