Istiniti polazak za Isusom događa se jedino u ljubavi vođenoj slobodnom voljom. To je vlastita odluka. Za Isusom se ne može ići na silu. Bez slobode i ljubavi, čovjek ne može biti potpunim učenikom Isusa Krista. On je zahtjevan učitelj koji svoj život polaže za svoje prijatelje koje izabra (Iv 15,13). I to isto očekuje od svojih učenika: „Ljubite jedni druge.“ (Iv 13,34) On to očekuje od svakoga naraštaja kršćana. Po svojoj muci i smrti otvorio je svima raj i ponudio spasenje. Njegova muka i smrt unose novi poredak u svijet. Bez patnje nema plodova. Bez istinite i žarke molitve nema obraćenja. Mi to zaboravljamo, želimo nešto zaraditi na Isusu, obogatiti se izabirući najlakši put. No, taj put vodi u propast (Mt 7,13) i na kraju ćemo sve izgubiti. Sve građeno ljudskom snagom i sposobnošću nestat će poput kule od pijeska. Dopustimo stoga Isusu Kristu da nas zavede svojom ljubavlju. Slušajmo njegov zavodnički krik ljubavi.

Prorok Jeremija govori upravo o zavodničkom kriku ljubavi: „Ti me zavede o Jahve, i dadoh se zavesti, nadjačao si me i svladao me.“ (Jr 20,7a) Svi bismo željeli čuti nastavak: „ evo nestali su svi moji problemi i brige, nestale bolesti i tuga…“ Međutim, umjesto toga čujemo proročku lamentaciju: „A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava.“(Jr 20,7b) Takve nas riječi mogu zbuniti, ali nisu nerealne. Svaki čovjek koji radikalno kreće za Gospodinom postaje izazov za mnoge, a time često i objekt ismijavanja. Tada svakodnevno svjedočenje vjere postaje istinitim nošenjem križa, o kojem Isus govori svojim učenicima.

Odnos Boga i čovjeka ispunjava se i očituje jedino u ljubavi jer je Bog ljubav (1 Iv 4,16). Starozavjetna biblijska knjiga Pjesma nad pjesmama opisuje zavodnički pristup Zaručnika prema svojoj zaručnici. Upravo tako pristupa Isus Crkvi – zaručnici, iako je ona crna zbog ljudskog grijeha ( usp. Pj 1, 5). Jeremijine riječi neka budu poziv nama da krenemo svjesno i s ljubavlju za Isusom, ali na način kako on to želi, prema njegovom planu i programu, a ne prema našem, čisto ljudskom očekivanju.

Svi smo skloni imati svoju viziju Božjeg djelovanja u svijetu. Međutim, postoji samo jedna stvarna vizija koju je objavio Isus Krist: radost spasenja po vjeri u Isusa Krista i dobrim djelima. Kako često želimo Bogu nametnuti svoj scenariji. Tako i Petar pokušava Isusu nametnuti svoj način spašavanja svijeta. Čudi nas Isusova reakcija: „Nosi se od mene Sotono!“ Nije li Petar stijena, a ne Sotona? (usp. Mt 16,18) Međutim, Isus je prozreo đavolsku logiku u Petrovim riječima, jer đavao nameće čovjeku ljudsko rješavanje božanskih nauma. Bez patnje nema spasenja, bez muke nema plodova! Đavlov krik je uvijek krik ljubomore. Zato se osvećuje na Petru na kojem Isus gradi svoju Crkvu i koji ima ključeva otvaranja i zatvaranja Božjega kraljevstva (Mt 16,19). Izgleda da se Petar oglušio na trenutak, a đavlov glas povezan s bukom svijeta učinio mu se zavodljivijim.

Osluškujmo poticaje Duha Svetoga koji obnavlja našu pamet. Ne slušajmo što govori svijet na koji đavao ima poseban utjecaj i koji je zvučnikom njegovih poruka. Apostol Pavao nas poziva da se preobražavamo obnavljanjem svoje pameti kako bismo mogli u sili Duha Svetoga razabrati što je volja Božja, što je dobro, Bogu milo, savršeno. Kako bi to bilo moguće prikazujmo naša tijela za žrtvu, živu i Bogu milu (Rim 12,1-2). To je svakodnevno umiranje sebi, pa čak i u najosobnijim trenucima kada mislimo da smo u pravu i da nam sve pripada. To je umiranje u svojoj kući, među svojima. To je svakodnevno svjedočenje vjere u Isusa Krista unatoč podrugivanju drugih. To je odgovor na zavodnički glas ljubavi.

pater Arek Krasicki, CSSp, Osijek