Plava crta
Nedjelja, 14.06.2015.

Facebook Facebook

Share
Like

Gorušičino zrno najmanje je na svijetu, još manje od makova zrnja. Tako malo, a ipak puno toga sadrži u sebi. Svaka je misao poput gorušičinog zrna. Netko će reci tako ništa! Ali, od toga ništa Bog čini velike stvari – veliko stablo. Potrebna nam je vjera da to primijetimo.

Tražite najprije Božje kraljevstvo i pravdu njegovu i sve drugo bit će vama dodano! Isusove su riječi istinite, ako on tako govori kakav jest. Ako imamo kraljevstvo Božje, onda imamo i sve drugo. Ako nije tako, ako si stalno mrzovoljan, nezahvalan i nesretan znači da ne tražiš Božje kraljevstvo, nego da ti je nešto drugo važnije u životu. Isus nam kaže u evanđelju Isus kako ući u Božje kraljevstvo. Ponekad imamo problema shvatiti Isusove prispodobe. Zbunjuju nas metafore. No, Isus ih razvezuje (epelyen) tako da svatko bolje shvati. Ukoliko vjeruješ, on će ti pojasniti.
U prispodobi o gorušičinom zrnu dvije su ključne riječi, koje nam mogu pomoći shvatiti poruku o ulasku u Božje kraljevstvo. To su srp i gorušičino zrno od kojeg se pravi senf. Pogledajmo slična biblijska mjesta kako bismo shvatili smisao srpa i gorušičinog zrna. Srp kod proroka Joela poprima oblik koplja i poziva na junačku bitku u pokvarenom svijetu (Jl 4,1-10). Koplje se poistovjećuje s vojnikom koji je hrabar poput lava i brz poput košute (1 Ljet 12, 9). To je slika kršćanina, koji je spreman za Božje kraljevstvo! Pogledajmo kakvi smo to vojnici – kršćani. Nije riječ o nasilju, buntovništvu, traženju parlamentarne većine jer to nije posve evanđeoska slika kršćanstva. Moramo biti spremni za duhovnu bitku u ljubavi. Često ćemo biti odbačeni i neshvaćeni, ali to se isto dogodilo Isusu i apostolima. Pazimo da ne učinimo krivi potez!
Trebamo stoga, osim srpa, senf koji će ublažiti priču. Dok govori o gorušičinu zrnu, Isus govori o vjeri koja muže dudove premještati (Lk 17,6). Nije riječ o doslovnom čupanju drveća. U knjizi o Makabejcima čitamo da su slonovi pogubili u bjesnilu izraelsku armiju jer su primili drogu izrađenu od duda (1 Mak 6). Isus nas dakle poučava da onaj tko ima vjeru može iščupati svoje bjesnilo, strah, smušenost, ono što je upravo – poput droge – zapreka za vjeru. Ako to ne učini, može postati poput ludih slonova i tako skrenuti s evanđeoskog puta. Gorušičino nam je zrno potrebno da ne postanemo bijesni, nego da gledamo s vjerom i ljubavlju na ovaj svijet. Gledajmo očima vjere da dobijemo duhovnu bitku! Zato nam je potrebno gorušičino zrno.
Gledajmo očima vjere da postanemo kao košuta i lav. Djela apostolska opisuju kako je Petar oživio dobru ženu, koja se zvala Tabita (grč.) – Košuta (lat. gratia – milosna – Dj 9, 36). Svi su znali da je bila jako dobra i puna milosrđa. Darovala je haljine i plašteve siromašnim udovicama. Ona im je služila u poniznosti. Ljudi su je jako voljeli. Plašt znači slava – sjaj. Ona je ljude darovala po svojoj dobroti sjajnošću ljubavi. To je prava slika kršćanina. Jeste li takvi da ljudi nakon razgovora s vama izlaze blistavi. Prikriti nečiju golotinju znači darovati sebe. Staviti se na raspolaganje potrebitim.
Lav znači darovati sebe kao žrtvu (hebr. ariel). Isus Krist je lav iz pokoljenja Jude. To nije lav koji plaši i mrska ljude oko sebe, nego onaj koji daje svoj život za druge. Lav iz Biblije je onaj koji zapreke savladava u ime Božje. Iz kršćanskog lava koji daje sebe za žrtvu Bog uvijek izvodi med, koji veseli druge (usp. Samson i mladi lav – Suci 14,6). Po odlikama košute i lava, ovaj se svijet može probuditi. Pogledajmo kako je s nama.
Da bi gorušičino zrno postalo velikim stablom, mora biti ubačeno u blato i đubre. Ako se osjećaš odbačenim i misliš da je tvoj život u blatu i đubretu onda znaj da si na dobrom putu. Kada naraste takvo drvo, ono će donijeti hlad – sjenu drugima. Kamo je Petar prolazio, njegova je sjena ozdravljala ljude (Dj 5,12). To je upravo takvo drvo. Tu dolaze ptice i gnijezde se (grč. razbijaju šator). To je slika ljudi koje će poželjeti biti u tvojoj blizini jer im donosiš Boga. No, to je slika potpunog ulaska Isusa Krista u tvoj život. On, koji je Očeva riječ u tebi razbija šator jer želi stanovati s tobom, svojim miljenikom.
Ne možemo se sami spasiti, ući u Božje kraljevstvo. U Otkrivenju čitamo o srpu, koji trga grozdove (Otk 14, 17-20). Grožđe bi zgnječeno u tijesku izvan grada, a njihov se sok razlio po zemlji. Isus je trs – razapet izvan grada (Iv 15). Njegova je krv spasonosna. Po Isusu Kristu ulazimo u Božje kraljevstvo. On sebe daruje pod svakom misom darivajući svoje tijelo i krv. Potpuno obraćenje bit će tada kada potpuno povjerujemo u Božju prisutnost u euharistiji. Nije važno tko ćemo biti u ovom svijetu, nego koliko dopuštamo da nas preplavi Božja ljubav tako da drugi u nama mogu prepoznati Krista. Često imajmo pred očima gorušičino zrno. U svoj malenosti, ono je simbol Božje veličine.

p. Arek Krasicki, CSSp, Osijek

Nedjelja, 14.06.2015.
Facebook Facebook
Share
Like

Povezani članci

Plava crta
Ovaj članak nema povezanih članaka
DUHOVNOST OSJEČKIH STUDENATA
crta
Misija DUHOS-a je unošenje oduševljenja zdrave kršćanske duhovnosti na Sveučilište J.J. Strossmayera, promičiću vjeru i znanje kao dvije komplementarne dimezije, te duhovnost u svim aspektima suvremenog studentskog i svakodnevnog života.