Isus je Krist. On je jedini Mesija. Njegova vladavina nije od ovoga svijeta iako je u ovom svijetu. Mesijin dolazak se povezuje s potpunim ozdravljenjem čovjeka. To znači spasenje i slobodu. Često mislimo da si možemo sami zaslužiti spasonosnu milost. No, to nije istina jer nas je Bog prvi ljubio bez obzira na grijeh i na naše probleme. Jedino što se traži od nas je da povjerujemo u Božju ljubav i milosrđe objavljeno u Isusu Kristu. Svaki grješnik ima pravo na Božje milosrđe. Ono nikome nije zatvoreno niti je pristup k njemu ikome spriječen ili zabranjen. Problem je u nama što zatvaramo naša srca okorjelošću i ne dopuštamo da iz njih izađe milosrđe. Budite milosrdni kao što je vaš otac milosrdan… Kako dakle pristupiti Božjem milosrđu? Kako postati milosrdan?
Kad god govorimo o apostolu Tomi, činimo to negativno: on je nevjernik, koji treba dokaze da je Isus Krist uskrsnuo. Iako je to pomalo i istina, ipak na Nedjelju Božjeg milosrđa – svetkovinu koju je želio sam Isus dobro pogledajmo Tomu. Neka on nam postane vodič, ali i brat. On se zove Toma Blizanac – Didimos. Nigdje ne piše da je on imao brata blizanca. Neki komentatori kažu da zbog toga svatko tko sluša odlomak o Tomi postaje njegov brat blizanac. Zašto?
Odgovor se nalazi u Tominu nestanku. On nije bio zajedno s apostolima onog prvog dana u tjednu kada je Isus uskrsnuo. Otišao je nekamo… Gdje je bio tada Toma?
Prva je pretpostavka da se Toma naljutio na Isusa. Tri godine je hodao s njim, a on je sada umro. Trebao je biti pobjednik – Mesija, međutim to nije uspjelo. Drugi pretpostavka njegova nestanka je da se Toma ljutio na samoga sebe. On je izdao Isusa. Pobjegao je ispod križa. Dezertirao je. Sada ga tlači krivica, spomen na grješnu prošlost. Treći razlog zbog čega Toma nije bio s ostalim apostolima jest činjenica da se uvrijedio na svoje kolege. Učenici su bili zatvoreni u strahu. Grčka riječ ocrtava to stanje kao fobiju od svega. Moguće je da Toma nije mogao podnijeti taj pritisak straha prve Crkve, što mu je jako smetalo i zato je otišao.
Ta su tri razloga prisutna u nama. Po tome smo slični Tomi. Mnogi među nama su ljuti na Boga jer ne pomaže tako kako bismo mi to željeli. Ne dobivamo ono što tražimo pa se pitamo: Ma gdje si Bože kada mi trebaš, imam dojam da tebe nema? Možda smo i mi ljuti na sebe. Idemo sami sebi na živce zbog naših grijeha i nesavršenosti. Ili se pak ljutimo na Crkvu, koja nam se čini uplašena i neuspješna zbog različitih fobija. Zato postajemo Tomin brat blizanac.
Isusa ne sprječava Tomina nesavršenost i nevjera. On upravo dolazi njemu. Nikome drugome nije bilo ponuđeno staviti prst u Isusove rane. Toma je ušao u centar spasenja. Mogao je dotaknuti rane u kojima je zdravlje jer u Kristovim je ranama naše zdravlje (usp. Iz 53,5) Blagdan Božjeg milosrđa pokazuje da Isus dolazi k nama slabima, nevjernima i grješnima. Onima koji imaju problema s Bogom, sami sa sobom i s Crkvom. On ne čeka naše obećanje o apsolutnom obraćenju i svetom putu vjere. Božje milosrđe koje svoj izvor ima u Isusovu srcu nadilazi ljudski grijeh. Bog nas je ljubio dok smo bili grješnici (Rim 5,8). Zato svaki, pa i najveći grješnik može pristupiti Božjem milosrđu.
Ako imaš osjećaj da si stalno u tami, znaj da je to najbolja pozicija primiti milost Božjeg milosrđa, koje je najveće Božje svojstvo. U ražarenom Božjem milosrđu svaki neuspjeh postaje pobjeda. Neka ti nikada ne bude strah priznati pred Gospodinom svoje grijehe i slabosti. Znaj da u svojoj slabosti i nesvetosti primaš milost na milost ukoliko čezneš za milosrđem. Stoga svakodnevno čezni za Isusovim ranama u kojima je tvoje zdravlje. Moli ga da ti dopusti staviti prst u svoje rane. U njima ćeš prepoznati Božju ljubav i veliko milosrđe. Nedjelja Božjeg milosrđa upravo je za tebe da shvatiš svoje dostojanstvo i da te Isus podigne iz gliba grijeha. I ne boj se Tome u sebi!
p. Arek Krasicki, CSSp, Osijek