Mala djevojčica sa svojih šest godina rekla je mami za svoju pomalo nesretnu, ali imućnu tetu: Teta nije bogata, ona samo ima puno novaca. Ponekad nam i malo dijete može otvoriti oči za istinu da nije važno imati nego biti.
Uvjeren sam da nitko ne bi želio da nazovu njega, njegovu obitelji ili firmu Ispraznost nad ispraznošću. To se povezuje s nedostatkom i odbačenošću – ništavilo i dosada. Međutim, to je jedini siguran način kako biti bogat pred Bogom. Biblija je puna apsurda ako je gledamo s naše perspektive. Mnoge stvari gledamo drugačije, zato se i ne slažemo s njezinom porukom. Zamislite sami grupu ljudi koja ide kroz život i zove se Ispraznost nad ispraznošću.
Mi se bojimo izgubiti nešto. Izbjegavamo neuspjehe. Gubimo živce zbog toga što će ljudi o nama reći. Moramo prikupiti što više bodova da se drugima sviđamo, da imamo prijatelje. Tko se od nas ustajući rano ujutro budi s pomišlju: Danas želim izgubiti sve, osobito svoju sebičnost. Želim umrijeti sebi? Možemo li dopusti sebi taj luksuz da od ranog jutra otkinemo komad sebe za drugoga?
Kolika su lijepa svjedočanstva u mom životu mnogih ljudi koji su darovali ili doslovce otkinuli sebe poradi mene. Ponekad i ne znam tko je darežljivi darovatelj, ali mogu reći samo jedno. Ti su ljudi učinili nešto dobro prema meni bez obzira na moju zahvalnost.
Možda i nama, a sigurno i meni Bog danas progovara: Bezumniče s kojim mislima provodiš noći? Stalno nešto slažeš, kombiniraš i zbog toga mučiš sebe i druge oko sebe, tražiš jer želiš samo imati i dobro pred drugima izgledati tako da te svi hvale. Mi provodimo skoro cijele noći u spekulacijama kako dalje, ali svakome Bog nježno i s ljubavlju progovara: O, bezumnici pa ja to sve znam i brinem se za vas. Naravno nije riječ o „đabalabarenju“, potpunoj hladovini i ravnodušnosti prema životu. Radi se o potpunom pouzdanju u Bogu u tim najtežim trenutcima kad se ne može povezati kraj s krajem i kada ništa više ne ide od ruke.
Ne volimo riječ bezumniče a kamoli naziv ispraznost nad ispraznošću, ali taj stav uvodi nas u potpuno očekivanje svega od Boga. Moramo si također posvijestiti da činimo loše ako naše ufanje polažemo jedino u stvarima, a ne u Bogu. Bog je tolik dobar da se brine za sve: za poljske ljiljane, za vrapce, za travu, a kako onda neće za nas. Ustvari, potrebna je vjera. To je svakodnevna vjera koja pokazuje jesam li bogat Bogom ili stvarima u koje polažem svu nadu. Nije važno koliko imaš, nego jesi li bogat Bogom. Ne boj se budućnosti, jer Bog već je tu.
pater Arek Krasicki, CSSp