Plava crta
Srijeda, 29.06.2016.

Facebook Facebook

Share
Like

Čitajući evanđelje o uspostavljanju Crkve na Stijeni koja je sv. Petar, jedna je misao koja se rodila u mom srcu – zahvalnost. Zahvalnost što mogu živjeti i djelovati u Crkvi koju je sam Bog htio. Sam je Bog odlučio posložiti takvu Crkvu. Ne mislim na zgradu ili objekt, nego mislim na zajednicu svih nas, zajednicu braće i sestara. Pogledajmo svetoga Petra i Pavla prije i poslije uskrsnuća. Kad bismo čitali Petrov životopis na temelju svetopisamskih tekstova, vidjeli bismo koliko je puta on prevario sam sebe, ali i Isusa. Koliko li je puta samo pogriješio i brinuo se samo za sebe, a ne za Gospodnje, koliko ga je puta Isus samo morao pozivati. Na kraju od toga svega ništa nije ispalo jer je Petar pobjegao kad su Isusa uhvatili i osudili. Pavao opet misli da sve dobro čini, ali zapravo to nije bilo ispravno. On je slušao Božji glas, ali ga je shvaćao na svoj način. Petar na grčkom i hebrejskom jeziku znači stijena, nešto tvrdo, što zapravo i odražava njegovu narav, dok Pavao označava onoga koji je malen i ponizan. Kad bismo njih dvojicu stavili u jedno, dobili bismo predivnu sliku jake poniznosti. To danas želimo za svoj život, jaku poniznost. Onda kada nam je najteže i kada smo najslabiji, kada osjećamo da se sve oko nas ruši, to je prilika za jaku poniznost. Čitanja svetkovine Svetih Petra i Pavla Apostola ukazuju na nekakvu stalnu trku i dinamizam koji se događaju. Petar je već nakon Isusova uskrsnuća drugi čovjek, kao i Pavao nakon svog obraćenja na putu u Damask. Čitajući tekstove vidimo taj dinamizam kada netko trči, netko se podiže, anđeo udara Petra u rebra. Između Petra i Pavla, koji su se ljubili, uvijek je postojala neka svađa. No, ne svađa zbog njihovih osobnih karaktera, nego radi Gospodina. To je žar koji se izlijevao i prelijevao na druge. Njih dvojica, iako su se poštovali, imali su kontradiktorna stajališta. Moguće da i ti u svom životu imaš takvog Petra koji je tvrd kao stijena i ne možeš ga slomiti ili takvog Pavla koji misli da dobro čini, a zapravo sve interpretira na svoj način. I nikako ne možeš s njim izaći na dobro. Neka te čitanja svetkovine Svetih Petra i Pavla Apostola podsjete da ako dozvoliš i osjetiš kako te anđeo udara u rebra i bok, da te time zapravo potiče na ustajanje i ispravljanje svog odnosa s drugima. Trebamo pogledati osobine Petra i Pavla kako bismo napredovali u međuljudskim osobinama. Mnogo će se toga promijeniti dok smo s Isusom, dok slušamo njegove riječi, gledamo ga i primajući njegovo tijelo postajemo drugačiji. Mislim da sveti Petar i Pavao također mogu biti zagovornici i zaštitnici u našim prijateljevanjima. Svatko bi trebao zazivati njihovu prisutnost, ne samo jer su apostolski prvaci, nego zato što su bili prijatelji i povezivala ih je ljubav Kristova i žar za njime. Iako su se ljudskim jezikom svađali, ljubili su se u Gospodinu. Prinesi Bogu tu osobu s kojom ti je najteže, suprug, supruga, susjed, kuma ili tko drugi. Moli za oporavak vašeg odnosa i prijateljstva.

pater Arek Krasicki, CSSp

Srijeda, 29.06.2016.
Facebook Facebook
Share
Like

Povezani članci

Plava crta
Ovaj članak nema povezanih članaka
DUHOVNOST OSJEČKIH STUDENATA
crta
Misija DUHOS-a je unošenje oduševljenja zdrave kršćanske duhovnosti na Sveučilište J.J. Strossmayera, promičiću vjeru i znanje kao dvije komplementarne dimezije, te duhovnost u svim aspektima suvremenog studentskog i svakodnevnog života.