Plava crta
Nedjelja, 10.09.2017.

Facebook Facebook

Share
Like

Na samu riječ kredit ili dugovanje mnogi gube tlo pod nogama, osobito tada kada do kraja otplate ostaje još puno godina, a da ne govorim o onima koji su postali žiranti i danas moraju vraćati tuđi dug. To je strašno. Po pitanju kršćanstva je tako da smo svi dužnici. Nosimo to opterećenje do kraja života – dug! Pavao apostol govori upravo o takvom dugu. On ne nabraja niti eure niti dolare a kamoli franke, on govori o dugovanju ljubavi. To znači da svaki kršćanin, odnosno taj tko vjeruje da je Isus jedini Spasitelj kada prolazi pokraj drugoga čovjeka je njegovim dužnikom. Nikome nište ne dugujete, osim da jedni druge ljubite. Prema tome svatko od nas je dužnik odnosno pozvan je ljubiti. Tako raste naše zaduženje. Što više ljubim taj se dug smanjuje. Možda ćemo sada drugačije shvaćati riječi iz Gospodnje molitve Oče naš – otpusti nam duge naše. Dok izgovaramo te riječi mi ustvari molimo Gospodina da nas nauči opraštati i ljubiti kao što on ljubi.
Isus svakome upućuje lekciju o opominjanju. Svatko ima s tim problema. Kako opomenuti da se drugi ne uvrijedi? Trebam li uopće skretati pozornost? U brakovima uloga opominjanja često je prebacivana s muža na ženu ili obrnuto: „Budi muškarac opomeni svoju kćer“, ili „Ti si je rodila na tebi je da ju opomeneš“. Doista smo obilježeni svakodnevnom nepravdom. Jedni već godinama drže jezik za zubima, drugi ne zatvaraju usta. Sigurno ste se našli i u takvoj situaciji da kad ste opomenuli nekoga ta se osoba od vas okrenula. Sve više imam dojam da u tom opominjanju nedostaje ljubavi i strpljenja. Nije sve jedno kako se obraćamo jedan prema drugome. Mnogi su ljudi jako osjetljivi. Naše relacije trpe i dalje.
Bez dvojbe, opomenuti treba. Ako je nečiji život ugrožen, ugroženo je spasenje, treba opomenuti. Tako Bog kaže Izaiji: „Ako ne opomeneš bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik će umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke“(Ez 33,7-9). Slične riječi pronalazimo i na drugom mjestu: „Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svog sunarodnjaka. Ljubi bližnjega svoga“(Lev 19,17). Opominjanje se uvijek povezuje s ljubavlju. Bez ljubavi nema opominjanja. Tu su uvijek dvije strane, dvije osobe koje imaju uzajamni dug ljubavi.
Isus poučava da ukoliko se tvoj brat i ogriješi oko tebe, idi i pokaraj ga na samo. Na prvi pogled stvar je vrlo jasna. Ideš istreseš se na brata u četiri oka i gotovo. Međutim, to nije tako. U doslovnom zapisu Isusova govora piše: opomeni ga između tebe i njega. Ono između tebe i njega ukazuje na prostor između dva čovjeka. Krivica nesporazuma uvijek je tu na putu između mene i tebe. To nije tako da je samo jedan krivac.
Nadalje, ako te ne posluša uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu. To je slijedeći korak o kojem Isus govori kako bi se opomenulo brata. Riječ je o svjedočanstvu dvojice. Tako su Židovi regulirali istinitost poruke i svjedočanstva. No, to je dobar savjet za supružnike. Možda trebamo zajedno opomenuti, a ne idi ti.
Može se učiniti da Isus završava svoj govor o opominjanju riječima: „Ako te i tada ne posluša, reci Crvi. Ako ni tada ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik“. Vjerujem da su u ovom trenutku mnogi pomislili: To, to Isuse poganin i carinik! Za svakog Židova takav redoslijed riječi, dvije negativne riječi, bio je jednoznačan – Ne može biti gore od toga!
Možda i ti imaš takve osobe u svom životu koji su postali poput poganina ili carinika, najgori od najgorih. Ne možeš ništa više s njima i misliš sada sam sve učinio što je Isus rekao, čist sam i slobodan. Mogu ih osuditi jer su najgori ološ. Upravo sada skrećem svoju i tvoju pozornost na značenje riječi poganin i carinik koji su bili za Židove zlo zla. Kako je njima pristupao Isus? Ženu, poganku čija je kćer bila opsjednuta (Mt 15,21-28), stavlja kao uzor, a s carinarnicima se druži, objeduje i večera. Isus im prašta svaki grijeh (Lk 15). Isus ljubi on se ne umara u opominjanju i praštanju.
Iako su kraj tebe oni poput pogana i carinika vjeruj da imaš prema njima dug ljubavi. Dok smo živi plaćat ćemo taj kredit. Ljubimo jedni druge i s ljubavlju opominjimo na izgradnju, tako da se zapitamo: Nisam li ja djelomično kriv za ovo ili ono?
pater Arek Krasicki, CSSp

Nedjelja, 10.09.2017.
Facebook Facebook
Share
Like

Povezani članci

Plava crta
9
lis.
2017

Opomena

Bez dvojbe, opomenuti treba. Ako je nečiji život ugrožen, ugroženo je spasenje, treba opomenuti, ali…

Plava crta
4
pro.
2016

O skakavcima i o medu (Mt 3,1-12)

Trebalo bi nas zbuniti mjesto u kojem propovijeda Ivan Krstitelj. To je pustinja. Tu nema…

Plava crta
27
kol.
2016

O ležanju s Isusom za stolom (Lk 14, 7-14)

Nije potreban veliki komentar na ono što se dogodilo u kući farizejskog prvaka. Svatko također…

Plava crta
23
srp.
2016

O kratkom, ali jakom kriku k Bogu (Lk 11,1-13)

Naš je problem s molitvom Očenaš u tome što ju često izgovaramo. Činimo to mehanički….

Plava crta
DUHOVNOST OSJEČKIH STUDENATA
crta
Misija DUHOS-a je unošenje oduševljenja zdrave kršćanske duhovnosti na Sveučilište J.J. Strossmayera, promičiću vjeru i znanje kao dvije komplementarne dimezije, te duhovnost u svim aspektima suvremenog studentskog i svakodnevnog života.