Iza nas je niz blagdana. Uvijek je tako oko Božića. Jeste li ikad razmišljali zašto je tako? Svaki je blagdan u Crkvi s posebnim razlogom. Ima svoj cilj i smislenost. Blagdani nisu slučajno sastavljeni radi produžetka ovosvjetskog zadovoljstva. Blagdani su tu zbog našeg obraćenja. Tu riječ malo tko voli. Povezuje se s neprestanim radom na sebi i potpunom promjenom. Moguće da još nisi iskoristio priliku za obraćenje. Prošla je svetkovina Božića i cijela osmina, niz blagdana sve do Tri Kralja. To su dva tjedna. Dva tjedna mogućnosti i šanse povlaštenog liturgijskog razdoblja. No, Crkva nam nudi još jednu priliku da odaberemo obraćenje i da ne čekamo do korizme – svetkovinu Gospodinova krštenja. Iskoristimo tu priliku.
Isus je ušao u vode rijeke Jordan. Time je dao moć svim vodama po cijelome svijetu da nas posvećuju. Voda samo po sebi ne može ništa to čini Duh Sveti. U toj vodi skrivena je milost koja je spremna da je uzmeš i poneseš sa sobom. Prvi put ta se milost razlila po sakramentu krštenja. Ona se razlijeva svaki put kada na tvoju glavu padaju kapljice vode. Činiš to na ulazu u crkvu ili kada svećenik škropi narod na početku mise. Možda se ljutiš što kap vode nije pala na tebe, ali vjeruj da je ona stigla do tebe na duhovan način. Tu je milost koju samo treba ubrati.
Zašto nas ovaj blagdan Gospodinova krštenja ne poriva na obraćenje? Zašto se s nama ništa novo ne događa? Možda zato jer više ne shvaćamo Isusovo zaranjanje u vodu – i to potpuno. Mi smo danas u Crkvi skratili taj obred samo do polijevanja. Možda nam zbog toga to čini tako nježno i nezahtjevno kao kada se posipamo puderom. Isus želi cijeloga čovjeka zaroniti pod vodu. Maksimalno! Ne samo da se nešto malo poškropi. Nije to prigovor na način krštenja jer ga je Crkva odabrala u svojoj mudrosti, nego je to poticaj da danas pogledamo naše kršćanstvo koje je upravo tako anemično, nježno, bezosjećajno. Zato mnogi ne vide potrebu za obraćenjem i radošću kršćanstva. Dolaze Isusu samo po potrebi tada kada ne ide kako oni to žele.
Isus želi cijeloga čovjeka. On ga želi potpuno zaroniti. Moguće da će biti plača i rečenica poput: Ja to ne mogu! Ako si kršćanin nemoj nikada zaboraviti da po nedjeljnoj euharistiji Bog tebi daruje život. Tu je život! Njega ne zanima tvoje ne da mi se. Ne dolaziš li nema života jer je Isus Istina, Put i Život! Svaki tjedan imaš priliku uzimati milost. Isus te želi potpuno zaliti vodom. On čeka tebe cijeloga, a ne djelić tebe.
Bojimo se dopustiti Gospodinu da nas mijenja jer ćemo biti tada smiješni u očima ovoga svijeta. Čovjek koji izlazi iz vode u odjeći uvijek je smiješan. Tako mislimo i mi: Ako odlučno krenem za Isusom, svi će mi se smijati. To nas determinira i krade nama radost i slobodu izbora.
Bojimo se također i toga da ćemo kada krenemo za Isusom postati smiješni sami sebi jer će iz nas izaći svakojako zlo, a to ne želimo. Ponekad je teško pogledati samoga sebe s krivicama, poteškoćama, nezadovoljstvom i neispunjenjem. Upravo tada izgledamo, takvi pokisli kao neko, slikovito rečeno, pokislo pile koje izlazi iz vode.
Ali, u trenutku iskrenog obraćenja, kada se potpuno odlučimo zaroniti pod vodu i kada budemo izgledali kao pokislo pile i bili smiješni za sve ljude okolo, upravo tada Otac će izgovoriti: Ovo je moj sin u kojem mi je sva milina. Da, Bog želi tvoju iskrenost i želju za obraćenjem. Možda će blagdan Gospodinova krštenja biti dobra prilika za sve nas.
pater Arek Krasicski, CSSp