Velike stvari (Mt 4,12-23)

by Duhos

Često zaboravljamo da smo kao kršćani pozvani činiti velika djela. Živimo kao da se stalno nečega bojimo. No, svake se nedjelje sjećamo toga da smo pozvani na velike stvari. Nismo pozvani živjeti tek tako samo da preživimo i životarimo. Ukoliko razmišljamo na taj način, onda to znači samo jedno: nismo vjernici. Ukoliko nemamo velike planove vezane uz nas i naše obitelji to znači da nismo kršćani. Kršćani su pozvani na velika djela. To su orlovi stvoreni za let.
Evanđelje pokazuje Isusa koji od običnih ljudi, koji možda često imaju probleme, čini velike junake. To su četvorica ribara. Gledajući na koji ih način Isus poziva možemo dobiti nekoliko uputa i sjetiti se i našeg poziva na velika djela.
Vidimo dvije skupine prvih učenika – apostola. Jednu skupinu čine Petar i Andrija. Stojeći u lađi bacali su mreže u more. Teško je stajati u lađi i bacati mreže. Nama to možda ništa ne govori. Ali Isusu se oni svidjeli. Bili su hrabri. Stajali su i zajedno su bacali mreže. Pretpostavljamo da su morali bacati daleko. To je veliko umijeće jer u suprotnom može se brzo završiti u vodi.
Drugu skupinu čine Ivan i Jakov koji su sjedeći u lađi sa svojim ocem krpali mreže. To je suprotna slika prethodnoj. Ona dvojica su bila hrabra. Ova dvojica sjedne zajedno s ocem koji im najvjerojatnije stalno naređuje: Ovdje moraš malo pokrpati, brže, prihvati se posla. Oni su najvjerojatnije bili potpuno ovisni o njemu.
Isus nije izabrao isključivo hrabre ili slabe ljude. U koju god skupinu spadate to je priča o vama. Postoje takvi brakovi koji čvrsto stoje u svojim lađicama i unatoč tomu da lađa nije stabilna oni su hrabri i bacaju mreže. Oni ne padaju u more. No, postoje i takvi brakovi koji sjede u svom čamcu: on i ona i tata ili mama, punica ili svekrva. Njih dvoje sjede i slušaju mamu ili tatu i krpaju tu i tamo.
Isusu se sviđaju i jedni i drugi. On govori jednima i drugima: Vi ostavite svoje mreže, a vi ćete ostaviti svojega oca. Svatko se mora nečega odreći. To isto govori i nama. Ostavi i kreni za mnom.
Isus je došao na svijet činiti velika djela. On je došao spasiti svijet. I kako je započeo? On je krenuo sa četvoricom! Ne spašavaju oni, nego Isus Krist. Tko bi se tada nadao da će jednog dana milijarde kršćana povjerovati da je Isus Krist. Kod Boga svako veliko djelo započinje od malog i neznatnog djelovanja.
Možda sam misliš da se u tvojem životu ništa velikog ne događa. Sve je mizerija i besmisleno. Pogledaj danas što čini Isus. On je započeo samo sa četvoricom, od kojih su dvojica bili povezani tako snažno sa svojim roditeljem. Možda misliš da u tvom braku treba napraviti radikalnu promjenu. A možda i ne treba?! Dovoljno će biti kada započinješ od malih stvari. Jer odjednom sve neće se promijeniti. Isus je započeo od četvorice.
Sam je Isusov poziv vrlo poseban. Pođite sa mnom. Od sada ćete biti ribari, ali na malo drugačiji način. Tu nema plana i rasporeda. Kako su oni reagirali? Odmah su krenuli. Jedni su ostavili svoje mreže, a drugi svoga oca. I mi bismo krenuli… da, ali samo u slučaju da nam Bog predstavi plan jer drukčije se nećemo pokrenuti. Ukoliko želimo učiniti velika djela, krenimo za Isusom bez plana.
Izraelci su krenuli kroz more po noći. Mnogi su se bunili i spletkarili su protiv Mojsija, željeli su se vratiti. On je vikao Bogu. Zamislite more oko pola noći. To je crnilo i velika nemanja. Ali poslušni su krenuli i prošli. To nisu učinili po nekom rasporedu nego po vjeri! I Mojsije se bojao, ali svaki sljedeći korak je bila konstatacija: Ovdje nema vode, suho je! Muževi i očevi su u sličnim situacijama. I oni vode obitelji. Idu prvi poput Mojsija. Ali se sigurno i boje. Pokazuju put, ali u svom srcu osjećaju tegobu i strah. Nose breme odgovornosti jer ne žele potopiti obitelj iako se to možda ne vidi na prvu. Ali tu nema plana. To su velike stvari.
Isus poziva braću. Zašto? Jer brat zna drugoga bolje. I kada njegov brat pretjera, on ga spušta na zemlju. Brak ili redovnička zajednica upravo imaju tu funkciju.
Isus poziva ribare kako bi oni činili velika djela. Ribari znaju hvatati ribu s dna. Najveće djelo koje čovjek može učiniti jest izvući nekoga iz dna. Oni su postali ribari ljudi. Oni drugi koji su sjedili u lađi i krpali mreže dobili su posebnu ulogu. Krpati na grčkom (katartismos) znači zapravo dovesti u red. Isus vidi ljude koji su spremni učiniti nešto veliko.
Pogledaj želiš li ti nekoga spasiti s dna, podići ga jer je pao? Sigurno ima netko takav kraj tebe koji te treba. To evanđelje na vrlo jednostavan način svima nama daje upute kao postati velik i kako će bolje funkcionirati vaši brakovi. Nije važno jeste li snažni ili slabi. Isus je vas dvoje pozvao da budete zajedno. Krenite li za njim, činit ćete velike stvari.

AK prema ASz

 

pater Arek Krasicki, CSSp

Preporučeno

Leave a Comment