Kako prepoznati smisao životnog poslanja (Mk 1,7-11)

Svatko od nas potreban je potvrđivanja od strane drugih ljudi: dobar si, lijepo izgledaš, samo ti tako znaš napraviti, želim biti u tvojoj blizini.
Sveti Ivan Krstitelj također dobiva potvrdu svoje misije. On je od samog početka svojeg života čuo da se rodio zbog toga da navijesti dolazak Mesije. Isus dolazi i time Ivan dobiva potvrdu svojeg životnog poslanja. Ivan govori da dolazi Mesija koji je jači od njega i čuje potvrdu odozgor. Ivan je po tome potvrđen. On je ispunjen. Njemu se dogodilo potpuno ispunjenje, on je kompletan. Ispunila se njegova misija. On je potpun kao što su potpuni i potvrđeni tri mudraca koji su dobili novu misiju. Na današnji dan i sam Isus je potpun. Na dan krštenja očituje se Isusova misija u svijetu. Kada je imao dvanaest godina već tada je znao da je njegov Otac sam Bog. Sada, na dan krštenja, kada već ima više godina, čuje Očevu potvrdu odozgor: Da to si ti, moj ljubljeni Sin. Sve to što već znaš, što osjećaš i čega se bojiš, sve je to istina. Da, već sada Otac daje svoga Sina za otkupninu i tako potvrđuje Njegovo poslanje.
Danas je takav dan da se moramo zapitati jesmo li mi potvrđeni, ispunjeni, kompletni. Ne radi se o tome da trebamo odmah umrijeti i retrospektivno pogledati prošlost jer ništa lijepog više se neće dogoditi u životu, nego ući u sinovljevu milinu ispunjenosti. Znaš li tko si ti? Poznaš li svoj put? Znaš li što je tvoj život? Vidiš li svoju neponovljivost?
Bog te je stvorio i zato si drugačiji od sviju. Ja nisam ti, a ti nisi ja. Različiti smo. Susreo sam na svom putu jednog čovjeka koji je izgubio dva sina. Jedan je nestao, nitko ne zna o njemu ništa, a drugi je učinio suicid. To je jako pogodilo cijelu obitelji. Ali, u njegovim očima susreo sam radost jer je taj čovjek znao tko on jest. On dobro zna svoj put vjere iako mu se dogodila velika nesreća. Mogao sam također, unatoč velikom trpljenju, prepoznati i radost koja izlazila negdje iz srce, negdje iz dubine. Svjedočio mi je da zajedno s ostalim članovima obitelji svakodnevno mole krunicu i nisu izgubili nadu.
Mnogi među nama ne znaju tko su. Nemaju svoj put, lutaju. Ali mi smo svi zasebni. I možda si netko pomislio da ga svijet ne treba ili da se nije trebao roditi jer svijet može bez njega. Odgovorit ću NE! Bog te je stvorio i darovao ti poslanje, određenu misiju u ovom svijetu. Svaki tvoj korak je smišljeno ocrtan na ovoj zemlji i u životima drugih ljudi. Ako ti ne bi postojao, svijet bi bio siromašniji, jer ne bi dobio po tebi ono što je Bog naumio darovati svijetu. Ako ti nešto ne uradiš, neće biti toga. U svijetu će biti velika rupa. Nisam nikad mislio da ću sresti takve predivne ljude u Hrvatskoj. Da nije bilo tebe na mom put ja bih bio siromašniji. Nedostajalo bi mi tvoje biće kao Božji dar.
Isus potvrdu svoje misije dobiva na dnu prljave rijeke. Tu gdje su mnogi bili zaronjeni prije njega. Nakon potpunog zaranjanja izgledao je tako kako je izgledao. Mokra odjeća je bila vidljiv oblik, a ono nevidljivo što je nosio na sebi bila je prljavština ljudskih grijeha.Teologija govori o jednakosti Isusa s nama osim u grijehu. Možda se i ti nalaziš negdje na dnu, ali znaj da je to dobra prilika, doslovce na dohvat ruke, da shvatiš svoje životno poslanje i misiju koju sam dobivaš po stvaranju i krštenju u Crkvi.
Isus kada je čuo Očev glas s neba, koji ga je potvrdio, otišao je na četrdeset dana u pustinju razmišljati o tome. Nama nije jasno s tim potvrđivanjem i što to znači biti Božje dijete. To je, nažalost, kod većine, ostala isprazna floskula. A zašto? Jedan od razloga je upravo taj da izbjegavamo pustinju, ne razmišljamo o tome što smo čuli, što nam je Bog rekao: Ti si sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina. Danas kao nikada do sada nedostaje nam tišina i susret s Bogom i samim sobom. Mi samo očekujemo da nam netko nešto kaže, a sve je u tebi.
AK/ASZ