Milost Duha Svetoga daje nam Božju pravednost. Sjedinjujući nas po vjeri i krštenju s mukom i uskrsnućem Kristovim, Duh Sveti nas čini dionicima Kristova života.
Opravdanje, kao i obraćenje, ima dvostruki vid. Na poticaj milosti čovjek se okreće prema Bogu i udaljuje od grijeha; tako prima oproštenje i pravednost odozgor.
Opravdanje uključuje oproštenje grijeha, posvećenje i obnovu unutrašnjega čovjeka.
Opravdanje nam je zasluženo Kristovom mukom. Daje nam se po krštenju. Suobličava nas s pravednošću Boga koji nas čini pravednima. Cilj mu je slava Božja i Kristova te dar života vječnoga. To je najizvrsnije djelo Božjega milosrđa.
Milost je pomoć koju nam Bog pruža da odgovorimo svom pozivu te mu postanemo posinci. Ona nas uvodi u intimnost života Presvetog Trojstva.
U djelu milosti Božja inicijativa pretječe, pripravlja i potiče slobodan čovjekov odgovor. Milost odgovara najdubljim težnjama ljudske slobode; poziva je na suradnju sa sobom te je usavršuje.
Posvetna milost je nezasluženi dar kojim nam Bog dariva svoj život; Duh Sveti nam je ulijeva u dušu da je ozdravi od grijeha i posveti.
Posvetna nas milost čini “milima Bogu”. “Karizme” su posebne milosti Duha Svetoga; usmjerene su na posvetnu milost, a cilj im je opće dobro Crkve. Bog djeluje i po mnogostrukim djelatnim milostima, što se razlikuju od stalne milosti koja je u nama trajno.
Naša zasluga pred Bogom samo je posljedica njegova slobodnog nauma da čovjeka pridruži djelu svoje milosti. Tu zaslugu treba u prvom redu pripisati Božjoj milosti, a onda čovjekovoj suradnji. I sama čovjekova zasluga pripada Bogu.
Milost Duha Svetoga može nam, zbog našeg posinjenja, udijeliti pravu zaslugu kao posljedicu nezaslužene Božje pravednosti. Ljubav je u nama glavni izvor zasluge pred Bogom.
Nitko ne može zaslužiti prvu milost koja stoji na početku našeg obraćenja. Na poticaj Duha Svetoga možemo sebi i drugima zaslužiti sve milosti koje su korisne da stignemo u vječni život, a isto tako i nužna materijalna dobra.
“Svi vjernici, bilo kojeg staleža i stupnja pozvani su na puninu kršćanskog života i na savršenstvo ljubavi “. “Kršćanskom je savršenstvu samo jedna granica: da nema granica “.
“Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom” (Mt 16,24).
Izvor: KKC 2017 – 2029