OGLEDALO PRAVDE, PRIJESTOLJE MUDROSTI, moli za nas!

by Duhos

Vjerujem da često molimo Litanije Lauretanske Gospi u čast i da uvijek ponavljamo ove zazive:
„Ogledalo pravde,“ moli za nas.
„Prijestolje mudrosti,“ moli za nas.
Međutim, koliko razmišljamo o Gospi kao „ogledalu pravde“?
Sa svih strana, iz dana u dan kao omčom, vežu nas i spliću svjedočenja ljudi o nepravednom svijetu u kojem živimo i u kojem ne možemo ni disati, ni napredovati, ni ispuniti svoje snove i ambicije, a napose živjeti svoj život u skladu sa svojim željama.
Nađemo li se u tramvaju, autobusu, vlaku, ili da čekamo u nekom redu, nikako ne možemo izbjeći jadikovke: “Kuda ovaj svijet srlja? Toliko nepravde! Evo, ja, na primjer… Moja obitelj, na primjer… Nepravda do neba! Kako se ne bi razboljeli!“ I tako dalje… Živjeti uz nepravdu vrlo je bolno, do neizdrživosti. Sjećam se jednoga čovjeka koji je po dvanaest sati dnevno radio težak fizički posao pri izgradnji velikog objekta tijekom šest mjeseci, a na kraju – nije dobio ni novčića! Ta ga je nepravda slomila. Završio je na psihijatriji. Naravno! Kako je to doživio njegov poslodavac? Je li se on razbolio? Ne znamo! Ima li tu pravde? Nema! Zato sam zavapila:
„Ogledalo pravde,“ moli za nas!
„Prijestolje mudrosti,“ moli za nas!
Za odgovor sam dobila – razmatranje!
Gospin život, kako nam ga opisuju evanđelisti, bio je ispunjen nepravdama, gledano našim mjerilima.
Je li bilo pravedno da mlada majka svoje i Božje dijete ne rodi u svom domu, gdje bi joj i rođakinje, kao prvorotkinji, sigurno pomogle?
Je li bilo pravedno da se Onaj koji je stvorio nebo i zemlju rodi u štali?
Je li bilo pravedno da se Sveta obitelj mora pokoravati zakonu rimskog cara koji je, gledajući iz Nazareta, bio negdje na drugom kraju svijeta ?
Je li bilo pravedno da je Marija s Božjim Sinom i zakonskim suprugom, zbog okrutnosti i častohleplja jednog umišljenog pokvarenjaka, morala bježati u stranu zemlju, čiji jezik nije znala, u kojoj nikoga nije poznavala i u kojoj ju je čekala posvemašnja nesigurnost?
Mogli bismo tako nabrajati silne nepravde koje je Sveta Obitelj morala doživjeti i iz naše, zemaljske perspektive, bili bismo u pravu.
Pogledajmo, stoga, i ove činjenice: nije zabilježena nijedna rečenica, kako u Sv. Pismu, tako i u ukazanjima tijekom povijesti Crkve (Guadalupe, Lourdes, Fatima…), u kojoj se Isusova Majka žali na nepravde koje su joj se događale, a isto tako i na nepravde kroz koje je morala proći Crkva. Njezine posljednje riječi koje je izgovorila tjekom Isusova života zapisane su u Ivanovu Evanđelju, a one su upute dane slugama na svadbi u Kani Galilejskoj: „Što god vam rekne, učinite.“ Posljednji put kad se Marija u Bibliji imenom spominje je na prvi blagdan Pedesetnice. Ona je tada s apostolima molila i dočekala Duha Svetoga koji se objavio kao plamen i huk vjetra.
Nakon tog „potresa, vjetra i vatre“ i očitovanja Duha Svetoga, nijednom se više u Novom zavjetu nigdje imenom ne spominju ni Marija, a isto tako nijedna druga žena iz Isusova javnog života. Je li to pravedno?
S druge strane, evanđelist Luka donosi nam njezin predivan himan: “Veliča duša moja Gospodina,“ koji je do srži aktualan u svakom vremenu, pa i u našem – točno ga možemo prepoznati kad svijet u kojem živimo gledamo Njezinim srcem i razumijemo ga Njezinom dušom. Gospodin je onaj koji „ silne zbaci s prijestolja i uzvisi neznatne“ i „svi će je naraštaji zvati blaženom“.
Kad pogledamo povijest Crkve, tek naknadno možemo shvatiti kako je Ona pravo „ogledalo pravde“, kako Bog u pravo vrijeme otkriva ljepotu vremena i vječnosti života svakog pojedinca koji mu s povjerenjem predaje svoj život. Lourdes, Fatima, Čenstohova i Guadalupe do dana današnjeg pokazuju kakva je Božja pravda i na koji je način Isusova Majka „ogledalo pravde“.
Upravo svjedočimo kako su se žene po cijelom svijetu ujedinile u demonstracijama tražeći „svoju pravdu“. Ta pravda nije Božja pravda niti nam pokazuje lice Djevice i Majke koja je „ogledalo pravde“. Prosvjednice koje možemo vidjeti na TV-ekranima svojim zahtjevima, zapravo, ruše ženino dostojanstvo. Pravo na pobačaj nerođenog djeteta, „surogat majčinstvo“, promiskuitet – mrvi i uništava dostojanstvo svake žene. Zanimljivo, ni na jednom transparentu nije pisalo da prosvjednice žele živjeti u skladu sa svojom savješću, radosno. Jer – radost koja ispunja dušu odraz je čiste savjesti, a ona je nespojiva s porukama koje su prosvjednice ispisale na svojim transparentima.
“Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne,“ tako Crkva svaki dan moli kad ponavlja Gospin hvalospjev „Veliča“ u Časoslovu. Vidjelica Bernardica razgovarala je s Gospom u Lourdesu u 19. stoljeću, a sv. Faustina razgovarala je s Isusom, koji joj je povjerio širenje pobožnosti Njegova Milosrđa uoči II. svjetskog rata. Obje ove mlade žene živjele su životima prožetima patnjom, ali i vjernošću svojoj savjesti i iskustvu susreta s Isusom i Marijom do kraja života. Sv. Bernardica iz Lourdesa i sv. Faustina iz Krakowa bile su krhke, bolesne i ponižavane do granica izdržljivosti, a danas ih Crkva slavi kao svetice koje katolici širom svijeta štuju i mole njihov zagovor. Isusova Majka bila im je uzor i „prijestolje mudrosti“ u kojem su pronalazili svoj identitet i snagu za svagdanji život. U njezinom zagovoru nalazile su nadahnuće da sva bolna iskustva koja su proživljavale pretvaraju u molitvu „Bogu na čast, a jadnim, grešnim ljudima na spasenje“.
I u tome je Isusova Majka – „prijestolje mudrosti“ – izvor naše radosti i našeg optimizma, kako s ove, tako i s one strane vječnosti!
Pristupimo tom prijestolju s pouzdanjem i jednostavnošću srca izranjenog mnogim nepravdama koje su ogledalo „duha svijeta“ u kojem nam je živjeti. Marijina je pravda uvijek ogledalo pravde Božje, a Božja mudrost Njoj je darovana tako da ju, s pravom, zazivamo: „Ogledalo pravde,“ i „Prijestolje mudrosti,“ moli za nas! Zato moliti s Njom i vjerovati da je Ona „ogledalo pravde“ i „prijestolje mudrosti“ znači uvijek živjeti pobjednički! U tom duhu završavamo litanije kad molimo Gospu da se po Njenom zagovoru naužijemo zemaljske i nebeske radosti! Uočimo tu činjenicu: imenica radost ženskog je roda, a žene su navjestiteljice uskrsnuća – izvora svake radosti!
Ana Penić

Preporučeno

Leave a Comment