U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 82,3-4.6-7
Štitite slaba i sirotu,
vratite pravicu jadniku i siromahu!
Izbavite potlačenog i ubogog:
istrgnite ga iz ruku bezbožnih!
Ja rekoh: »Vi ste bogovi
i svi ste sinovi Višnjega!
Ali ćete ko svi ljudi umrijeti,
past ćete kao svatko od velikih!«
EVANĐELJE; Lk 17,11-19
Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!” Kad ih Isus ugleda, reče im: “Idite, pokažite se svećenicima!” I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: “Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?” A njemu reče: “Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!”
MEDITACIJA
Gubavci su sigurno čuli za velika djela koja čini Isus i to ih je ohrabrilo da i oni zatraže smilovanje. Isus ih upućuje na svećenike, a oni se putem čiste. Samo se jedan, i još k tomu stranac, vraća zahvaliti. U ovoj priči možemo sebe dvojako prepoznati. Najprije se sjetimo kako se često svojim grijesima udaljujemo od Boga misleći da ćemo se vratiti kad postanemo svetiji. No to vrijeme neće doći nikada. Gubavci su pod cijenu kamenovanja pristupili Isusu, a on ih je dočekao otvorenih ruku, još otvorenijeg srca i izliječio je njihove rane. Grijesi su naše rane. Možemo se prepoznati i u gubavcima koji se nisu vratili, ali i u onome koji se vratio. Samo se na trenutak zapitajmo koliko dobra Bog čini u našim životima za koja nismo zahvalili. Tada spadamo među onih devetoricu. No postoje trenutci u kojima znamo da je samo Bog onaj koji liječi pa i najtankoćutniju bol našeg srca i tijela. Tada poput onoga stranca dolazimo pred njega, padamo nice i izražavamo svoju hvalu i zahvalu.
(izvor: http://www.ssf.hr)
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU.