U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 65, 10-14
Ti, Gospodine, pohodi zemlju
i ti je natopi, obogati nju veoma.
Božja se rijeka vodom napuni,
ti pripravi ljudima žito.
Ovako pripremi zemlju:
brazde joj natopi,
grude joj poravna;
kišom je omekša,
usjeve joj blagoslovi.
Ti okruni godinu dobrotom svojom,
plodnost niče za stopama tvojim.
Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja,
brežuljci se pašu radošću.
Livade se kite stadima,
doline se pokrivaju žitom:
svagdje klicanje, pjesma.
Evanđelje: Mt 13, 1-23
Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: »Gle, iziđe sijač sijati I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. Tko ima uši, neka čuje!« I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli
Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«
MEDITACIJA
Sijač ne izlazi sijati u svako vrijeme. On zna kad je najpogodnije vrijeme za sjetvu, kada zemlja može primiti sjeme. Stvoritelj u milosnom trenutku za Zemlju šalje svoga Sina da spasi svijet, da neplodnu zemlju oplodi svojom prolivenom Krvlju i pripremi je za Kraljevstvo nebesko.
Kad se Krist pojavio na Zemlji propovjedajući i navještajući Kraljevstvo nebesko, Njegova riječ je nailazila na plodnu ali i neplodnu zemlju, na zemlju obraslu trnjem ili pak kamenito tlo. Njegova riječ padala je u srca onih koji su iščekivali Mesiju, u srca onih koji su je pohranili u srce i ona je urodila plodom vjere i predanja slijedeći Krista sve do križa. Njegova riječ padala je i u srca onih koji su je odmah odbacili, jer im je sebeljublje okamenilo srce. Njegova riječ doprla je i do onih koji je nisu znali čuvati, prvim zanosom krenuli su za Kristom, ali kad ga je tebalo slijediti u poniženjima, u patnji, u boli – napustili su Ga. Njegova riječ padala je i u srca onih koji je nisu željeli čuti, ni primiti. O njma Isus kaže „gledajući ne vide, slušajući ne čuju i ne razumiju.“ (Mt 13, 13)
Prihvaćam li ja u svakom trenutku Božju riječ? Je li moje srce uvijek plodno tlo? Što priječi moje srce da bude plodna zemlja i donosi plodove za Život vječni? Svakom čovjeku Bog daje milosne trenutke po kojima želi preobraziti ljudsko srce. Darovana sloboda dopušta čovjeku da od svog srca učini što želi – plodno tlo za riječ Božju ili pak kamenito tlo nesposobno primiti sjeme i donijeti plod.
Spremnost na borbu protiv Zloga, koji mi želi oteti što je u srce Bog posijao, otvara prostor za Božje djelovanje u mome srcu. Bog je taj koji je dobro posijao u moje srce, On će ga i čuvati od Zloga samo ako mu svojom spremnošću to i dopustim, a ukorijeniti se u Kristu, crpiti iz Njega snagu, čvrstoću, slijediti Ga i trpjeti poput Njega u progonstvima, znači stremiti u Nebo.
Predati svoje vremenite brige Kristu, osloboditi svoje srce od navezanosti na materijalno, znači dati prostora Duhu Svetome da On u nama diše, djeluje i donosi plodove.
Vjernost poticajima i nadahnućima Duha Svetoga donosi sigurne plodove za Kraljevstvo nebesko.
(izvor: http://dominikanke.org)