”Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle Gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju”.

(Lk 10,2)

 Sjedim u vlaku, putujem iz Zagreba prema Slavonskom Brodu. Pored mene prolaze kuće, ceste, šume i polja. Razmišljam kako to treba održavati i održava se, ljudi se brinu da sve ima svoj sklad, netko se brine i za to da trava, grmlje i drveće što raste uz prugu ne dopire do nje. Zaista, uz prugu nema ništa, promet je nesmetan. Tada mi na pamet dođe Evanđelje i rečenica „Žetva je velika, ali radnika malo.“ (Lk 10,2).

Zamislite jednu njivu, široka poput tračnica a duga kao put od Zagreba do Slavonskog Broda, dakle oko 190 km. Tu njivu obrađuje jednako toliko ljudi koliko je kilometara. Svaki dan moraju prijeći svoj kilometar s motikom i srpom u ruci a na leđima nose vodu. Što treba okopati okopaju, zaliti zaliju, što je za posjeći posjeku te odlažu gdje treba jer njiva treba biti pregledna… Kako vam se čini ova slika? Ovi ljudi vjerojatno mole pomoć i raduju se svakim jakim leđima i vrijednim rukama.Isus također govori o žetvi i radnicima kojih je malo. Kaže da je posla mnogo a nema radnika. Kakva je to žetva i zašto ih nema? Kako je moguće da danas, kada se na razne načine pokušava doći do posla, nema radnika koji bi radili na njivi? Isus kaže kako postoji takva njiva kojoj nedostaje radnika. Evo, prošla sam pored polja kukuruza. Uskoro će ga trebati žeti. Vlasnik zasigurno već osigurava radnike za taj posao. Naći će ih, ljudi će se odazvati.  No Isus ne govori o takvoj njivi, o njivi kukuruza i zobi, ječma ili repe. Na njivi o kojoj on govori jesu srca, ljubav, osmijeh, pogled, ruke, blizina. Na tom polju ne trebaju traktori, samo raširene ruke i hitre noge. To je Božja njiva, na toj njivi on sije i treba ljude koji će žeti. Prijatelji, zašto je sve manje radnika na Božjoj njivi?

Ostala sam malo razmišljati o tome a vlak lagano klizi niz tračnice… pogledom preletim po svojim suputnicima… svi su ozboljni, imaju naborano čelo, jedni spavaju s mobitelom u ruci… i oni su na Božjoj njivi. No ne ubiru plodove što sam ih gore navela a nema radnika koji bi ih za njih ubirali. ‘Bože, pa zašto ih nema?’ postavljam si pitanje. .. nema ih jer je ubirati plodove srca teško, možda čak i neugodno. Žeti ljubav i osmjeh gotovo je nemoguće. Ubirat blizinu je skoro pa opasno. Isus veli: „Molite dakle Gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju” (Lk 10,2). Kad promatramo posao ratara divimo se njihovoj ustrajnosti. Usprkos teškom fizičkom poslu oni imaju snage zapjevati, nasmijati se, razgovarati… Eh, ti ratari… To je žetva od njih učinila. Oni su svjesni da svojim radom doprinose za druge… Ratar je uistinu sretan i blagoslovljen čovjek. No, kakvo je stanje ne Božjoj njivi? I njegovi radnici su radosni, raspjevani, brižni… No, malo ih je. Molite, kaže Isus. Treba vam motivacija? Pokušajmo ovako; iduće godine je susret HKM u Zadru. Tko organizira takve susrete na koje rado hrlimo? Radnici s Božje njive! I tko još? Mladi koji vole svoga Boga i svoga bližnjega, koji žele mir i ljubav. Ipak, bez radnika nema ni mladih koji će doći. Molite za radnike. Molite da susreti mladih u našoj domovini ne nestanu zbog nedostatka radnika na Božjoj njivi.

Evo, bližim se Slavonskom Brodu, bližim se Podvinju, susretu s poznatim ljudima. I razmišljam, hoćemo li moliti za radnike? Posao na njivi Božjoj je jednostavan. Samo jedan nadgleda i pazi na sve radnike jednako. To je Duh Sveti. Kristo zove, Otac zapošljava, Duh čuva, Djevica pruža utjehu i zagrljaj. Zar treba više? ”Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle Gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju”.  (Lk 10,2)

 Nedjelja Dobrog pastira je iza nas ali to nije ni bitno. Radnika na njivi treba uvijek a tako i molitve.