Danas mi suze naviru na oči, danas je i moja duša žalosna. Kralju moj, prečesto zaboravim da si i Ti prošao zemljom, i da si bio čovjek okružen ljudima koji su te ljubili, ali i čoporom pasa i ruljama zločinačkim. Prijatelju moj, Isuse, tek sada mi sve to dolazi do srca. Zadnjih dana baš san razmišljala koliko si ti blizak ljudima i u patnji i u radosti, i kao da tek sad shvaćam razlog tvoje blizine. Na ovo razmišljanje potaklo me Evanđelje od prošle nedjelje,kada je umro Lazar kojeg si ti ljubio…
Ljubio si i njegove sestre i kad si ih vidio da plaču nad svojim bratom i tvoja je duša zadrhtala, i Ti si plakao. Osjetio si što znači izdaja. Izdan si od svog učenika, i to poljupcem, osjetio si i što znači bit zatajen. A danas kad je Tvoja duša na smrt žalosna, i kad si molio svoje učenike da s Tobom bdiju, tad kad Ti je bila potrebna njihova molitva, oni su zaspali. Svi oni glagoli koje sveti pisac upotrebljava otkrivaju mi zašto Ti možeš biti i jesi, i to uvijek, bliz i Velik. Učiš nas i ovo, i to je ona Tvoja nedokučiva logika, logika Ljubavi, opraštati i moliti za neprijatelje. Kažeš nam i da se kao Tvoji učenici radujemo s radosnima i tugujemo sa žalosnima.
Isuse, Ti moj najdraži prijatelju, sve moje muke, sva moja razočaranja, sve strahove, svaku moju suzu Ti najbolje razumiješ i svojim pogledom punim ljubavi daruješ mi ponovnu priliku da budem Tebi bliza, da blagujem za Tvojim stolom, ništa mi ne prigovaraš i samo jedno od mene tražiš, da ti poklonim sve svoje brige. Hvala ti, Isuse! Sad kad sam ovo počela pisati, i razmišljati, uistinu, naviru mi sićanja kako san još ka dite slušala da si Ti tu- uvijek ,da si Ti vjeran i pun blagosti, da si Ti moj Otac Nebeski, slušala san i vjerovala, al’ nisan o tome puno razmišljala. Bila san dite, i pod očevin krovon i u majčinom krilu zaklonjena od svake vrste zla i sila tmina, al’ onda su došli dani kad san kao ptica raširila krila i morala poć slobodno u svijet koji mi je nudio sve. Ali, sve što mi je taj svit nudio nije bilo ono pravo, samo Ti, moj Isuse, darivao si mi Život, i daruješ mi Ga iz dana u dan, kao i utjehu, nadu, radost, onu istinsku radost i mir…
Samo zahvaljujući Tebi mogla san i mogu opraštati, voljeti, smijati se,vjerovati, imati povjerenja, moliti- pa čak i za neprijatelje! A sve, baš sve to, dugujem Tebi, Tebi kojem su se izrugivali i pljuvali u lice, kojeg su nevinog optužili i na križ razapeli, kojeg su prodali za 30 srebrenjaka, Tebe – Cijeno Neprocjenjiva. A čavli su i u mojim rukama, svaki put kad sagriješim. Isuse, daj mi milost da se kao Petar isplačem nad svojim grijesima i iskreno se pokajem, očistim svoju dušu, daj mi da budem svakim danom sve sličnija Tebi,moj jedini i pravi Kralju, Utjeho i Spase!