Plava crta
Srijeda, 4.10.2017.

Facebook Facebook

Share
Like

Vrhunac je bogoljubnosti spoznaja da bez Božje milosti ne možemo ništa. Smatrati se bogoljubnim znači biti raspoložen za služenje, biti ispunjen dobrom voljom ugoditi Gospodinu i to usmjeravajući svoje biće prema Njegovoj volji. Pa ipak, u nedostatku Milosti možemo uočiti koliko se teško snalazimo, posrćemo i teško nam se pridržavati svetih i drugih odluka koje smo donijeli kako bismo se približili Gospodinu. Ta Isus je sam rekao: „Bez mene ne možete učiniti ništa.“ (Iv 15, 5) U tim je riječima sažeta kompletna čovjekova misija na zemlji, bez obzira koliko se to očima svijeta činilo apsurdno i neistinito. Kako bi čovjek uopće postao svjestan čime sam raspolaže, a s čime raspolaže Gospodin kada obraduje dušu svojom milošću, važne su izmjene duhovne utjehe i suhoće, tj. važno je da čovjek i leti u međuprostorima ganuća, ohrabrenja i osjećaja Kristove dostatnosti za čovjekov život, ali je važno i da puže u mulju svoje ništavnosti. Eufemizmom to bi se stanje puzanja u mulju moglo opisati čovjekovom svjesnosti o tome kako se ni u jednome trenutku ne može odvojiti od tla, pa čak i da svim srcem želi poletjeti – jer je Svevišnji taj koji upravlja gravitacijom milosti. U nizu uzora kršćanske vjere svojom se ulogom i predanjem ističu Abraham i Marija. Prikazujući Gospodinu ono najmilije, pokazali su što znači biti sposoban učiniti kada si u Milosti, i uz to svojim predanjem posvjedočili kako Gospodin nije tek puka formalnost, već funkcionalnost ispunjena ljubavlju. Kada je čovjek u milosti Božjoj, ništa mu nije problem. Bude bolno, naravno, no unutarnja sigurnost u svrhovitost događaja tek Milošću bude potpuna, pa se čovjeku čini najlakšim na svijetu slegnuti ramenima i reći: „Bog zna. Ja to ne znam objasniti, niti bih ograničio Božju veličinu pokušavanjem.“ U takvim trenutcima svim srcem molimo dragoga Boga da naš osmijeh govori za sebe!

Ipak, dođu i oni tužniji trenutci kada se sveta milost udalji od čovjeka, pa započne nova runda Sizifova posla koja traje sve dok čovjek ne padne na koljena u spoznanju vlastite ništavnosti… Tada se čovjek nalazi u najpovoljnijim uvjetima da preispita svoju bogoljubnost i osvijesti si što traži od Krista u svome životu. Izreka kaže: „Shvatimo što smo imali, tek kad to izgubimo.“ Duh Sveti nije tek objektivna stvarnost, već je on subjektivno angažiran u našim životima. Iskustvo je njegove zauzetosti u nama važno, naročito u onim periodima kada se zaboravimo i zaplivamo strujama vlastitih snaga. Dobro pamtimo milost duhovne utjehe koju nam Svevišnji daruje iz obilja svoje riznice, kako bismo se u trenutcima suhoće i trpljenja mogli sjetiti snage koja nije pod našom vlašću, ali i kako bi nas svijest o milosti suhoće mogla potaknuti na to da nam nije slijediti Krista samo u radosti i duhovnoj utjesi, nego da nam ga je slijediti u svemu onome što znači biti kršćaninom – u radosti i čudima jednako kao i u lomljenju kruha, prolijevanju krvi i sramoti križa.

Kristina Kasumović|duhos.com

Srijeda, 4.10.2017.
Facebook Facebook
Share
Like

Povezani članci

Plava crta
12
pro.
2017

Zacijeljeno srce

Hvaljen Isus i Marija! Dugo sam razmišljala trebam li otići na klanjanje utorkom koje organizira…

Plava crta
7
pro.
2017

Suđeni po ljubavi

Kažu sveci da ćemo na ulasku u nebo biti suđeni na temelju naše ljubavi prema…

Plava crta
3
pro.
2017

Vrlo jednostavno, zar ne?

Zamisli osobe koje najviše voliš. Njima uvijek želiš sve najbolje. Tako, kada im biraš poklon, ponekad je teško odlučiti što darovati jer se često čini da to nije dovoljno dobro za njih.

Plava crta
2
pro.
2017

Što ako on ne vjeruje?

Na ovotjednom vjeronauku razmatrali smo pitanje vjere nama bliskih ljudi, prateći priloženi stih iz Pjesme…

Plava crta
DUHOVNOST OSJEČKIH STUDENATA
crta
Misija DUHOS-a je unošenje oduševljenja zdrave kršćanske duhovnosti na Sveučilište J.J. Strossmayera, promičiću vjeru i znanje kao dvije komplementarne dimezije, te duhovnost u svim aspektima suvremenog studentskog i svakodnevnog života.