Jeste li ikad u svojem životu primijetili neke čudne slučajnosti? Možda vam se ponekad dogodilo da imate neki veliki problem. Bilo kakav. Financijski, ljubavni, poslovni, problem u školi ili na fakultetu… I napunili ste glavu mislima kako ste u velikoj nevolji i ne možete dalje. Možda ste proplakali cijelu noć. Možda ste pomislili da nema izlaza i da je sada kraj. I onda. Odjednom. Iznenada se pojavi baš ono što vam je trebalo. Ako vam je nedostajalo novca, slučajno se pojavi neka tetka koju dugo niste vidjeli i pruži vam koju kunu. Niste se, recimo, dovoljno pripremili za ispit , a profesor vam u zadnji tren odgodi isti. Te male, sitne slučajnosti zapravo su toliko velike i promišljene da mi zapravo nismo toga ni svjesni. Toliko se toga odvija iza kulisa ovog života kojeg živimo. Toliko još nepoznatog leži u vremenu koje je pred nama. I sve te događaje i slučajnosti možemo zamisliti kao dio slagalice. I kad malo bolje razmislite, vidjet ćete da ništa zapravo nije bilo slučajno i da je to Netko sigurno morao planirati kako bi složio slagalicu do kraja. Zato se nemojte obeshrabriti ako vam Bog ne usliša molitve koje ste baš vi htjeli. Zamislite sljedeću situaciju. Prijatelj vam je ostao bez novca i hitno vas traži 100 kuna. Vi znate da mu je potrebno 200 kuna da plati račun. Vi si možete priuštiti da mu posudite i 200 kuna. Možda je taj prijatelj samo preponosan da vam kaže koliko mu zapravo treba. Hoćete li mu posuditi 100 ili 200 kuna? Tako i Bog radi s nama. Mi ga ponekad hitno tražimo 100 kuna, a On nam je za koji dan već pripremio 200. Često toliko zapnemo u svojim problemima da više ne znamo ni za što drugo. Svu smo svoju koncentraciju usmjerili na taj jedan problem. I to nas je oslijepilo. Odjednom više ne vidimo ni rješenje problema niti ikakvu pozitivnu stranu. Zapravo nismo ni svjesni da je svaki problem rješiv ma koliko god mi mislili da nije. Što bismo mi da nema Boga? Svaki put kad kažete Bogu da ste slabi i da ne možete dalje, to je kao da Bogu pokažete zeleno svjetlo za Njegove planove. A On uvijek ima planove. Dobre planove. I da ga nema, mi ne bismo više živjeli. Ne bi bilo lijepih trenutaka i teško bismo progledali. Zato nam je uvijek potrebna zraka sunca koja prodire kroz obilje tame i traži put do nas. Dopustimo Bogu da dođe do nas. Neka nam pokaže gdje trebamo gledati i da nam popravi vid. Tek ćemo onda živjeti kako treba. Bit će uvijek padova, ali ono što je još bitnije – bit će i uspona. Što je veći pad, veći je i uspon, veće je i Njegovo milosrđe. Ne možemo mi bez Njega, a ne može ni On bez nas. Kako bi inače djelovao da nema nas? Mi smo oni koji činimo djela u Njegovo ime. Pomoć je uzajamna, uvijek je bila i uvijek će biti. Stoga, ako mi hodamo s Njim, i On će hodati s nama. Zauvijek.
Andrea Krejči I Duhos.com