Majka Terezija je rođena u Skoplju, 26. kolovoza 1910.godine pod imenom Agnes Gonxha Bojaxhiu. Njeno srednje ime “Gonxha” potječe od albanske riječi “gonxhe” što znači “pupoljak”. U ranim godinama bila je oduševljena pričama o životu misionara, a do 12 godina bila je uvjerena da se treba posvetiti vjerskom životu. S 18 godina odlučila je posvetiti život “službi Bogu” i ušla u katolički red irskih sestara, specijaliziran za misije u Bengalu u Indiji. Do kraja života više nije vidjela majku i sestru.
Stigla je u Indiju 1929., i započela novincijat u gradu Darjeelingu, u blizini Himalaje. Položila je svoje prve redovničke zavjete 24. svibnja 1931. U to vrijeme, uzima redovničko ime Terezija, po sv. Tereziji iz Lisieuxa (Mala Terezija), zaštitnici misionara. Svečane redovničke zavjete položila je 14. svibnja 1937., dok je radila kao nastavnica u školi samostana Loreto u istočnoj Kalkuti.Voljela je raditi u školi i sve više je razmišljala kako pomoći siromašnima u Kalkuti. 1946. godine je primila, kako je sama nazvala, „poziv unutar poziva“ te je napustila školu i započela djelovanje među siromašnima, bolesnima i umirućima.
Misionarski rad počinje 1948. godine. Tada je svoju običnu redovničku haljinu zamijenila sarijem s plavim obrubom. Dobila je indijsko državljanstvo te otputovala iz Kalkute u predgrađe kako bi brinula za ljude u potrebi. Osnovala je katoličku redovničku zajednicu Misionarke ljubavi u indijskoj Kalkuti 1950. godine.Misionarke ljubavi uspostavile su niz domova u Kalkuti, gdje su dijelile lijekove, zavoje i hranu i brinule za one najpotrebnije.Otvorili su se domovi i izvan Kalkute u drugim indijskom gradovima. Uslijedilo je mnogo kuća izvan Indije po cijelom svijetu, a prva je otvorena u Venezueli davne 1965. godine. U Zagrebu djeluju od 1979. godine. S njom je surađivao u Indiji hrvatski misionar Ante Gabrić.
Godine 1982., u jeku opsade Bejruta, Majka Terezija sudjelovala je u spašavanju 37 djece zarobljene u bolnici na prvoj crti bojišta. Dogoveren je privremeni prekid vatre između izraelske vojske i palestinskih gerilaca, kako bi odveli pacijente na sigurno. Imala je čvrsti stav protiv pobačaja i razvoda, zbog čega su je kritizirali.Mnogo je putovala po svijetu i pomagala onima kojima je pomoć bila najpotrebnija.
Prvi put, otkako je otišla, 1991. godine je došla u svoju državu kako bi uspostavila novu kuću svoje redovničke zajednice. Do 1996. godine, bila je u 517 radnih misija u više od 100 država. Više puta posjetila je i Hrvatsku, a prvi put davne 1928. godine.
Imala je problema sa srcem i doživjela dva srčana udara. Operirala je srce, ali bilo je jasno da je njeno zdravlje narušeno. Kada je ponudila ostavku na čelu misionarki ljubavi, sestre su tajnim glasovanjem odlučile da ostane. Odstupila je s čelnog mjesta Misionarki ljubavi 13. ožujka 1997.
Umrla je u Kalkuti, 5. rujna 1997. godine. Pokopana je uz državne počasti u znak zahvalnosti za njenu pomoć siromašnima u Indiji.Njezina je smrt primljena s tugom u svjetovnim i vjerskim krugovima. Nawaz Sharif, tadašnji premijer Pakistana, rekao je tom prilikom da je bila jedna od rijetkih i jedinstvenih osoba koje žive za više ciljeve te da je njezino zauzimanje za siromašne i bolesne jedan od najljepših primjera služenja društvu.
Za života i nakon njezine smrti, bila je jako cijenjena osoba radi svog pomaganja potrebnima. Primila je brojne počasti i odlikovanja, a najvažnije odlikovanje je Nobelova nagrada za mir, “za rad koji poduzima u borbi za prevladavanje siromaštva i patnje, što također predstavlja prijetnju miru.” Kada je Majka Terezija dobila nagradu, bila je upitana: “Što možemo učiniti za promicanje mira u svijetu?” Ona je odgovorila: “Idite kući i volite svoju obitelj.”
Godine 2003., 19.listopada papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom. To se dogodilo dosta brže, nego što je slučaj kod drugih beatifikacija.
Svetom ju je proglasio papa Franjo 4.rujna 2016. na misi uoči obljetnice njezine smrti u Vatikanu na kojoj je nazočilo oko sto tisuća vjernika.
Proglašena je počasnom građankom grada Zagreba, u spomen na nju je otvoreno nekoliko muzeja, a i neke crkve su joj posvećene (crkva bl. Majke Terezije u Koprivnici).Po Majci Tereziji imenovane su ceste, a Indijske željeznice uvode novi vlak “Majka Express”, nazvan po Majci Tereziji, koji počinje voziti 26. kolovoza 2010. u povodu 100. obljetnice njezina rođenja.
Preko 45 godina služila je siromašnima, bolesnima, siročadi i umirućima. Misionarke ljubavi od početne male zajednice s vremenom su prerasle u zajednicu koja broji 5 000 redovnica u oko 600 misija, škola i skloništa u 120 država svijeta. Misionarke ljubavi nastavljaju pomagati siromašnima i potrebnima širom svijeta pa tako djeluju i u Hrvatskoj.
U svojoj prvoj enciklici, papa Benedikt XVI. spomenuo je Majku Tereziju tri puta, a koristio je i njen život kako bi objasnio jednu od glavnih točaka enciklike. “U primjeru blažene Terezije iz Kalkute imamo jasnu ilustraciju činjenice, da vrijeme posvećeno Bogu u molitvi ne samo, da ne umanjuje snagu i služenje iz ljubavi našim bližnjima, nego je u stvari neiscrpan izvor toga.”
Pripremila: Terezija Matijašević
Preuzeto sa: podvinje.org