Crkva danas, 29. lipnja, slavi svetkovinu apostolskih prvaka, svetih Petra i Pavla – prvih evangelizatora u službi Isusa Krista. Petar i Pavao, koliko god imaju povijesno značenje, toliko su njihove osobe postale i simboli Kršćanstva i naviještanja Radosne vijesti.
Petar i Pavao su glasnici božanske vijesti čovječanstvu. Dva su to različita čovjeka koji se dopunjavaju i koji vode prema punini Isusa Krista. Nema sumnje da je Pavao bio vrlo uvjerljiv i bistar propovjednik, a Petar uvjerljiv svjedok.
Svetoga Petra posebno karakterizira to što se odazvao pozivu Isusa dok je On hodao zemljom. Petar je imao tu privilegiju osobno prijateljevati s Isusom dok je Isus bio u ljudskom tijelu kao Bog i čovjek. Petar koji je slijedio Isusa Krista i triput ga zatajio, susreće Isusa nakon Njegovog uskrsnuća, u trenutku dok ga Isus tri puta pita: “Šimune, sine Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?” (Iv, 21-15).
Petar, ražalošćen Isusovim pitanjem i shvativši da ga je triput zatajio, po treći puta Mu odgovara: “Gospodine, ti znaš sve. Ti znaš da te ljubim.” (Iv,21,17). Petar tako prihvaća prvenstvo među apostolima po Isusovoj volji: „A ja tebi kažem: Ti si Petar – Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata pakla neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve Kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, a što god razriješiš na zemlji bit će razriješeno i na nebesima“. (Mt 16,18-19.) Petar po ovome postaje prvi papa među apostolima. On, koji je bio prestrašen, koji je zatajio Isusa tri puta, u Pedesetnici dobiva snagu Duha Svetoga te hrabro i vatreno svjedoči Isusa, naviještajući Evanđelje. Petrovo oduševljenje za Isusa nije bilo dovoljno samo da mu bude vjeran. Tek nakon Pedestnice, kad se sila Duha Svetoga spušta na njega, Petar se preobražava u hrabroga evangelizatora, koji za Isusa Krista ide i u smrt.
I eto nam po Petrovom primjeru, pred svakim od nas pitanja: Kakav sam ja kršćanin? Jesam li prestrašen kao što je to bio Petar prije iskustva Pedesetnice? Ili sam pak osnažen snagom Duha Svetoga i živim evanđeoski život koji me usmjerava na hrabru evangelizaciju?
“Primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje“. (Dj 1,8), čitamo u Djelima apostolskim. Tako i mi svi trebamo biti Kristovi svjedoci i evangelizatori nove evangelizacije u ova vremena duhovne krize i sve većega nemoralnog življenja u neskladu Božjih putova. To možemo samo u snazi i sili Duha Svetoga.
A, kad je riječ o svetome Pavlu; bijaše on, dok se još zvao Savao, progonitelj prvih kršćana nakon smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Nije poznavao Isusa kao sveti Petar, ali je nakon bliskom susreta s uskrslim Kristom doživio obraćenje. Isus poziva Pavla na naviještanje Radosne vijesti poganima, jer nema pristranosti kod Isusa Krista, koji je umro za svakog čovjeka, da se svaka duša spasi. Do tada još Savao, progonitelj Crkve, doživljava pad u susretu s Isusom Kristom koji će mu promijeniti život i njega preobraziti u velikog evangelizatora: „On pade na zemlju i ču glas koji mu reče: ‘Savle, Savle zašto me progoniš’?“
Pavao nakon toga zaslijepljen Isusovom slavom preko Ananije dobiva krštenje u Duhu Svetom: „Ode Ananija, uđe u spomenutu kuću i položi ruke na Savla te reče: ‘brate Savle, poslao me Gospodin Isus, koji ti se ukaza na putu kojem si išao ovamo, da progledaš i da se napuniš Duha Svetoga. I odmah mu spade s očiju nešto kao ljuske i on progleda. I stade i bi kršten: nato uze hranu, i vrati mu se snaga“ (Dj 9, 17-19).
Nakon toga Pavao doživljava snažno iskustvo vjere i Gospodina Isusa Krista i postaje veliki evangelizator pogana, gdje u sili i snazi Duha Svetoga naviješta Isusa Krista i Radosnu vijest kršćanstva. Doživljava unutarnju preobrazbu od progonitelja do navjestitelja i evangelizatora.
Pitam se: jesam li i ja poput Savla progonio Crkvu ili je i dan danas progonim? Mrmljajući i govoreći protiv svećenika i loših kršćana, optužujući ih za sve propuste…? A, jesam li svjestan da se zapravo odvajam od Crkve i od Boga, ako mislim da mi Crkva i sakramenti ne trebaju, kako bi susreo Boga? Da ne trebam ići na misu jer Bog je svuda oko nas?
Ako je, dakle tako, očito nam treba neki Ananija ovih vremena da progledamo u našoj sljepoći i primimo snagu Duha Svetoga koji će nas uvesti u svu istinu: da otvorimo oči za Isusa Krista koji nas poziva da budemo svjedoci svima; da se svaka duša spasi na sve načine našeg evanđeoskoga življenja. Svakom su od nas upućene riječi: “Zašto me progoniš?”.
Pođimo stoga u dom Gospodnji na svetu Misu, pomirimo se s Bogom u sakramentu svete ispovjedi i pričestimo se, kako bi nam pale ljuske s očiju, kako bismo po snazi Duha Svetoga, progledali i oslobodili se od svih zarobljenosti i zabluda našeg tvrdokornog srca. Po primjeru svetoga Pavla evangelizatora pođimo i mi ususret Gospodinu Isusu Kristu, živeći za Njega i Njegovu Radosnu vijest spasenja!
Danijel Tomičević, zsa.podvinje.org