Kao što ste vjerojatno čuli, održane su duhovne vježbe za djevojke. Podijeljene u dva dana sa temama: emocije i put obraćenja. Naučili su nas da smo tamo da učinimo neke manevre u svom životu, tihe promjene, putem poniznosti i duhovnosti. I da je ono za što smo došli; učvrstiti svoju vjeru u Gospodina. Daj sebe 100% Bogu, ne možeš služiti dvojici gospodara, predaj sebe, svoje vrijeme, traži Gospodina u šutnji – misao je koja se često ponavljala.
Što se tiče emocija, priznaj ih Gospodinu. Jednostavnije je biti iskren, nego glumiti. Bog stoji iza tebe na putu jer ne može zanijekati sam sebe, On te stvorio. Ako je već snaga u osjećajima, neka te ne preplave jako; zrelost ćeš prepoznati u tome ako budu kao vjetar koji pokreće lađicu. Mir dolazi od Boga, predaj knezu mira sve događaje i ljude. Od Luke nauči moliti, on je na temelju druženja s Pavlom poželio Isusa, slušajući o Njemu, bio je prožet Njime do te mjere da se psihološka slika Isusa pojavila u njemu i lice mu se preobrazilo u molitvi. Ne postoji neuslišana molitva. Ona je priznanje naše ovisnosti o Bogu i prvi izraz slobode i ljubavi, bez Boga čovjek nije slobodan. A najviša molitva je sveta misa, gdje je u euharistiji, riječi svetog pisma i u liku svećenika prisutan Isus. Ne boj se. Sumnja u molitvu udaljuje vjeru kao ruku od brave kojoj je molitva ključ.
U procesu obraćenja bitno je isploviti na pučinu. Biti poput pera koje nosi povjetarac. Izvezi na pučinu, zaplovi tu gdje je more malo dublje. Izađi iz plićaka. Dubina ostaje kao izraz dubine ljubavi i povjerenja. Tu će se dogoditi nešto fantastično i čudo susreta sa živim Bogom. Ali kada? Kad povjerujemo Božjoj riječi. Oko Isusa je uvijek mnoštvo ljudi, oni vape za Božjom riječi. Ona je poput dvosjekla mača koji ulazi u srce i dušu. Iako se ribe po danu skrivaju na dnu, dogodilo se čudo jer je Petar povjerovao. U životu, ako smo zbunjeni, ako ne možemo izaći iz nekog začaranog kruga, to je jer ne slušamo Božju riječ, samo sebe. Kao da veslamo jednim veslom i vrtimo se u krug, prolazimo kroz krizu bića, grijeh koji se ponavlja. Kad ga spoznaš, Isusova te riječ pogađa u srce, kao Petra poslije kada se našao pred Njim Svetim, sve dosadašnje iskustvo kao da mu se poljuljalo u životu, bio je kao otvorena knjiga, on si više ne može pomoći; kaže Isusu, odlazi od mene grešan sam čovjek. Petar ne shvaća Isusovu ljubav, Isus ne odlazi. Odbacujemo Božje milosti, računamo na vlastite snage. A tek u drugovanju s Bogom u dubini se može iskusiti istinita ljubav kad spoznamo da smo slabi, a da Njegova istinska ljubav istjeruje strah. Slabost tvoja se usavršuje kad se nastani u tebi snaga Krista. U priznanju slabosti, Bog i ljudi će te više zavoljeti. A s Njim možeš i protiv struje plivati. Priznaj to Bogu, strpljivo svaki dan, On u svom milosrđu prašta svaki grijeh, ali uvjet je obraćenje i kajanje. Ispit savjesti, pokajanje, ispovijed, pokora i zadovoljstvo; tim redom. Približi se Isusu, svjetlu i kao kad čistiš sobu i vidiš da u zraku još ima čestica prašine, tako izgledaju i grijesi jer Bog je svjetlo. Ne isijava više lice naše jer se više želimo svidjeti ljudima, a ne Bogu. Ono što se vidi na grijehu je da poziva svakoga na obraćenje. Svi smo danas pozvani na to. Kakvi su moji plodovi na smokvi, možda nešto treba baciti u oganj, reci Bogu, Ti si jedro, čamac, sve, daj da plovim po toj pučini na koju me Ti sam pozivaš.
Današnjem svijetu su od izgleda, trgovina i materijalnih stvari, važnija svjedočanstva kojim će se potaknuti na vjeru. Učenici idu po dvojica da si pomažu, tu je sloga i Božji mir, ništa ne nose jer se uzdaju u Njega koji je mir i nadahnuće. I mi pružimo mir ovom svijetu.
Drugog dana, čuli smo gošće koje su posvjedočile svojim životnim iskustvima koliko su im ovakve duhovne obnove pomogle. Ispovijed, križni put, sveta misa i klanjanje na kraju dana obilježile su završetak još jedne duhovne obnove.
Vesna