Željela bih kratko posvjedočiti o milosti Božjoj koja se na zadnjoj molitvi izlila na mene dok su braća držala meditaciju. Ono što se tada događalo, bilo je lijek za moje srce.
U zadnje vrijeme (skoro već mjesec dana), imala sam problema s osobnom molitvom: kao da sam zapala u neku suhoću, nisam se mogla sabrati i jednom izmoliti krunicu ili neku kraću molitvu kako treba, od srca. Strašno me to mučilo i pritiskalo. Stalno sam se okrivljavala zbog toga i mislila da se Isus maknuo od mene – kao da ne želi slušati ono što molim i što Mu govorim, jer ne molim kako treba. No kada je započela meditacija, nastupio je šou! Sav onaj pritisak je nestao, pogotovo onda kada je jedan od braće rekao: „Isuse, ti znaš kakva je moja osobna molitva, znaš kako sam lijen i kako ja molim – dolazim u Tvoje prisustvo znakom križa, Ti si tu ispred mene, dolaziš meni i suosjećaš se sa mnom. Cijelo nebo ima pogled uperen u mene jer si Ti kod mene, Isuse. A što ja činim? Opet spavam. Gospodine, Ti me ne osuđuješ: Ti si Bog koji suosjeća, ljubi i ne gleda na moje grijehe ni moje krivice. Kao što psalmist kaže: ne postupaš s nama po našim grijesima, niti nam vraćaš po našim krivnjama!“
Wow! Kao da sam popila tabletu za srce i bol prestaje, srce se smiruje i počinje se radovati i slaviti Gospodina – točno tako sam se osjećala. Hvala braći što su dopustila Duhu Svetom da po njima djeluje!
Uistinu, divan je Gospodin u svojim djelima!