Plava crta
Petak, 22.12.2017.

Facebook Facebook

Share
Like

Potaknuta molitvom, htjela bih s vama podijeliti svoje iskustvo s katehezama Čiste desetke koje su obilježile vjeronauk u protekloj i ovoj godini. Mnogo toga Gospodin je darovao i promijenio u mom životu, a itekako i dalje to čini. S prvim katehezama u meni je bila pomisao kako one možda neće doprijeti do mene i mog života u potpunosti jer me stalno strah kako se ništa ne može promijeniti. No pokušala sam truditi se i u svakoj od njih pronaći nešto primjenjivo na moj život i Gospodin je djelovao. Isprva se promijenio moj odnos prema sakramentima i molitvi. Ispovijed je mnogo temeljitija. Prije često kad sam se pripremala za ispovijed razmišljala sam tko će biti s druge strane te sam, ovisno o tome na kojeg sam ispovjednika naišla, kalkulirala što ću reći. Nakon Čiste desetke shvatila sam da na taj način skrivam nešto od sebe i od Boga te da takva ispovijed nije najbolja.

Posebno me se dojmila kateheza o unutarnjem neprijatelju koja me potaknula da preispitam što to sve ja o sebi skrivam i zbog čega stalno strahujem. Susrećući se sa svojim mislima i postupcima na taj način, vidjela sam da ne živim istinu pred Bogom i ne pouzdajem se u Njegovo vodstvo. Mislim kako ja to sve svojim (ne)mogućnostima (ne)mogu rješiti i tu stajem. Ali u tim trenucima suhoće, ispovijed i razgovor pomogli su mi shvatiti kako se ne smijem predavati nego raditi na sebi te da će sve polako sazrijevati u nešto bolje, o čemu sada svjedočim da je potpuna istina. Proces duhovnog sazrijevanja ponekad je jako težak i za shvatiti i razumjeti, pogotovo ako stalno u istome griješim i ne vidim pomaka. Ali Gospodin daje milost i moje srce se postpuno i strpljivo mijenja. Također, kada molitvi pristupim s otvorenim srcem zaista vidim kako Bog djeluje u nama i to tako jednostavno i zaista osobno. Međutim, potrebno mi je uvijek iznova posvijestiti si kako ne smijem ništa sama odrađivati u svom životu jer se time ponovno udaljujem od Boga. Kateheze o odnosu prema svojim roditeljima pomogle su mi otkriti i riješiti se svih sjećanja i teškoća prihvaćajući to kao Božju volju za svoj život te zavoljeti svoju obitelj onakvu kakva jest. Za svoju okolinu, prijatelje, kolege i ljude koje susrećem često Boga molim ljubavi kako ne bih osuđivala nešto što oni čine, bilo dobro, bilo loše. Osjećam se zaista ranjeno kada ne prihvaćam nečije postupke i kada loše mislim o drugima. Bog nas je sve stvorio iz ljubavi i svakoga od nas želi na ovom svijetu jer da nas nije želio ne bi nas ni stvorio i to me uvijek iznova dotiče. Moj život sigurno bez Boga nema smisla. Zahvaljujem Bogu za milosti ovih vjeronauka i patera koji s toliko predanja pristupa poučavanju nas – svoga stada – skrećući pozornost uvijek na ono što je najbitnije, a to je naš odnos prema Bogu, ne njegova ili naša slava, već Bog koji sve vodi.

A. |duhos.com

Ako želiš podijeliti s nama svoje svjedočanstvo možeš to činiti anonimno preko ove forme http://duhos.com/posalji-svoje-svjedocanstvo/

Petak, 22.12.2017.
Facebook Facebook
Share
Like

Povezani članci

Plava crta
20
sij.
2018

Emocionalna bliskost

Danas, u ovom suvremenom svijetu kada je ljude zaokupiralo ono materijalno, ono fizičko, opipljivo i…

Plava crta
17
sij.
2018

Snaga oprosta

Snaga oprosta je velika. To je milost, koja mijenja čovjeka.

Plava crta
16
sij.
2018

Pjesma nad pjesmama

„Pjesma nad pjesmama“ poetsko je djelo stare hebrejske književnosti koje je uvršteno u biblijski kanon….

Plava crta
15
sij.
2018

Radost vjere u Isusa Krista

Bog je živ! To je jedina istina koju sam spoznala do sada. Nakon toliko godina…

Plava crta
DUHOVNOST OSJEČKIH STUDENATA
crta
Misija DUHOS-a je unošenje oduševljenja zdrave kršćanske duhovnosti na Sveučilište J.J. Strossmayera, promičiću vjeru i znanje kao dvije komplementarne dimezije, te duhovnost u svim aspektima suvremenog studentskog i svakodnevnog života.