Hvala Bogu što me pozva
U osamu moga duha,
Jer tek ondje otvori se
Dar govora i dar sluha.
Hvala Bogu što mi dade
Pod teretom križa rasti,
Jer hodajuć sa Propetim
Ne bojim se s Njim ni pasti.
A najviše hvalim Boga
Što slobodu mi ne uze,
Jer najbolje oči vide
Kad poteku gorke suze.
Autor: Radmila Perić
Preuzeto sa: katolici.org