Novi zakon ili Evanđeoski zakon predstavlja ovozemaljsko savršenstvo božanskog zakona, prirodnog i objavljenog. Djelo je Kristovo, a izražen je osobito u Besjedi na gori; djelo je i Duha Svetoga, po kojemu postaje nutarnjim zakonom ljubavi: “Sklopit ću s domom Izrelovim (…) novi savez (…) Zakone ću svoje staviti u dušu njihovu i upisati ih u njihova srca; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj” (Heb 8,8.10).
Novi zakon je milost Duha Svetoga, dana vjernicima po vjeri u Krista. On djeluje po ljubavi, služi se Gospodinovom Besjedom na gori da nas nauči što treba činiti, i sakramentima da nam priopći milost da to vršimo:
Tko želi razmišljati s pobožnošću i razumijevanjem Besjedu što ju je naš Gospodin proglasio na gori, kako se čita u Matejevu evanđelju, bez sumnje će u njoj naći povelju kršćanskog života … Ta Besjeda doista sadrži sve norme prikladne za kršćanski život.
Evanđeoski zakon “dopunja” Stari zakon, pročišćava ga, premašuje i dovodi do savršenstva. U “blaženstvima” dopunja Božja obećanja, uzdižući ih i usmjerujući “Kraljevstvu nebeskom”. Obraća se onima koji su raspoloženi da vjerom prihvate tu novu nadu, a to su siromašni, ponizni, ožalošćeni, čisti srcem, progonjeni zbog Krista utirući tako iznenađujuće putove Kraljevstva.
Evanđeoski zakon usavršava zapovijedi Zakona. Gospodinova Besjeda na gori nipošto ne dokida niti obezvređuje moralne propise Staroga zakona, nego im otkriva skrivene vrijednosti i otvara nove zahtjeve; osvjetljuje svu njihovu božansku i ljudsku istinu. Ne dodaje novih izvanjskih propisa, nego dopire do obnove samoga korijena djelovanja, srca, tamo gdje čovjek izabire između čistog i nečistog,gdje se oblikuju vjera, ufanje i ljubav i s njima sve druge kreposti. Tako Evanđelje dovodi Zakon do punine nasljedovanjem savršenosti Oca nebeskoga, opraštanjem neprijateljima i molitvom za progonitelje, po uzoru Božjeg velikodušja.
Novi zakon vrši religijske čine: milostinju, molitvu i post, usmjerujući ih “Ocu koji vidi u skrovitosti”, nasuprot želji “da ljudi vide”. Molitva toga zakona jest Očenaš.
Evanđeoski zakon uključuje odlučan izbor između “dva puta” te izvršavanje riječi Gospodinovih; sažet je u “zlatnom pravilu “: “Sve što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima.” To je, doista, Zakon i Proroci (Mt 7,12).
Sav Evanđeoski zakon obuhvaćen je “novom zapovijedi” Isusovom (Iv 13,34) da ljubimo jedni druge kao što je on nas ljubio.
Gospodnjoj Besjedi na gori prikladno je dodati moralnu katehezu apostolskih pouka. Ta pouka apostolskim autoritetom prenosi Gospodinovo učenje, osobito izlaganjem kreposti što proistječu iz vjere u Krista, a oduhovljuje ih ljubav kao poglaviti dar Duha Svetoga: “Ljubav nehinjena! (…) Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! (…) U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost” (Rim 12,9-13). Ta nas kateheza uči kako rješavati slučajeve savjesti u svjetlu našeg odnosa s Kristom i sa Crkvom.
Novi zakon zove se zakon ljubavi jer nas navodi da djelujemo iz ljubavi koju ulijeva Duh Sveti, više nego iz straha; zakon milosti jer, po vjeri i sakramentima, pruža milosnu snagu za djelovanje; zakon slobode jer nas oslobađa od obrednih i zakonskih propisa Staroga zakona te nas privodi da sami od sebe djelujemo pod poticajem ljubavi i tako nas iz stanja roba “koji ne zna što radi njegov gospodar” prenosi u stanje prijatelja, “jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga” (Iv 15,15), štoviše u stanje sina baštinika.
Izvor: KKC 1965-1972