Ps 3, 1-4

Po ležaju svome, u noćma,

tražila sam

onoga koga ljubi duša moja,

 tražila sam ga, ali ga nisam našla.  

Ustat ću dakle i optrčati grad,

po ulicama i trgovima tražit ću

onoga koga ljubi duša moja:

tražila sam ga, ali ga nisam našla.

Sretoše me čuvari koji grad obilaze:

“Vidjeste li onoga koga ljubi

duša moja?”

Tek što pođoh od njih,

nađoh onoga koga ljubi duša moja.

Uhvatila sam ga i neću ga pustiti,

dok ga ne uvedem u kuću majke

svoje, u ložnicu roditeljke svoje.

Iv, 20, 1-2; 11-18

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: “Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.” A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: “Ženo, što plačeš?” Odgovori im: “Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.” Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. Kaže joj Isus: “Ženo, što plačeš? Koga tražiš?” Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: “Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.” Kaže joj Isus: “Marijo!” Ona se okrene te će mu hebrejski: “Rabbuni!” – što znači: “Učitelju!” Kaže joj Isus: “Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.” Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: “Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.”

TIŠINA

Marija Magdalena je u tišini proljetnog jutra čula i našla Gospodina, uvedi i ti svoje srce u tišinu i traži Ga…

MEDITACIJA

Marija Magdalena bila je javna grešnica, no Bog joj oprašta grijehe jer je mnogo ljubila i jer se iskrena srca pokajala. Tog ranog uskrsnog jutra nije Isusova majka srela Isusa, niti ljubljeni učenik Ivan, srela ga je žena grešnica. Priznati Gospodinu iskrena srca da smo grešni jedini je put koji vodi do njega. Marija je toga jutra mislila da je izgubila Isusa i mi smo često na tom putu osjetili slično. Da smo daleko od njega, da ne možemo pronaći Gospodina, njeno iskreno žaljenje i njene suze otvorile su joj oči i uvidjela je da je Gospodin cijelo vrijeme kraj nje. Često žudimo za Isusom, a opet činimo grijehe, često bismo htjeli doživjeti taj vječni zagrljaj i ostati u trajnoj ljubavi, no taj čas nije još nama podaren. Moramo još proći kalvariju života. No u svakodnevici možemo susretati Isusa ako se usudimo gledati. Gledati u čovjeka koji nam je darovan. Svakoga dana imamo priliku zagrliti Isusa u čovjeku, osmjehnuti mu se, pokloniti mu malo vremena, to su trenuci u kojima ga zaista mogu sresti. Ponekad je i teško u nekome vidjeti Isusa, vidjeti dobro, ali ne zaboravimo da smo svi Božja djeca i da mora u svakome postojati taj gram zlata. Uči se i vježbaj gledati tim očima i tražiti zlato u ljudima koji su ti darovani.

MOLITVA

ISUSE BLAGA I PONIZNA SRCA

 UČINI SRCE MOJE PO SRCU SVOME.