Među jeruzalemskim ženama koje su pratile Isusa na njegovu uspinjanju na Kalvariju jedna je istupila pred Isusa i njezino je ime usmenom predajom zapamćeno: Veronika. Veronika je pružila Isusu veliki bijeli rubac na kojemu je ostao krvavi obris, slika Svetoga lica. Veronika, koja je već svojim imenom „istinita, prava slika“, mogla je svoje lice zrcalno sučeliti slici lica Onoga koji kao stvarna, utjelovljena Riječ i sâm jest slika – ikona – Boga (Kol 1, 15), trajni lik Božji (Fil 2, 6). Bog, kao prvi ikonograf, stvarajući prvoga i novoga Adama na svoju sliku započinje tu igru.
Ljubav hoće više od traga, više od otiska. Ljubav hoće odraz, zrcalni odraz.
Ružica Pšihistal | duhos.com