Morale su proći mnoge godine moga života u boli i tuzi, u padanju i dizanjima, ponekad u svjetlosti, ponekad u tami… Hodala sam i tražila odnemila do nedraga za spasenjem svoje duše. Molila sam Te, Bože, često i dolazila pred Tebe, ali su moje misli lutale tko zna kamo…. Nije to bilo ono čvrsto pouzdanje u Tebe, Bože. Nisu to bile molitve iz srca kao danas. Gubila sam se na tim putevima tražeći Te posvuda, pa i na krivim mjestima. I opet sam padala u očaj u svojim grijesima koji su razdirali moje srce, moju dušu. Tonula sam i oboljevala od raznih bolesti radi svojih grijeha. Postajala sam depresivna, mrzila samu sebe i sve oko sebe. Bila sam izgubljena, jadna, očajna i pomišljala kako nikoga nemam.