Ugodno je živjeti u Osijeku u ovo vrijeme godine kad učenici ponovo idu u školu, studenti na svoje fakultete i tako ožive centar grada. Ispred osječke konkatedrale, te ispred Kapucinske ulice, kao i s Trga Ante Starčevića uklonjeni su svi ukrasi koji su krasili grad tijekom adventskoga i božićnoga vremena. Sve lijepo što smo doživjeli tijekom adventa i Božića – pohranili smo u svoja srca i sjećanja sa zahvalnošću Bogu što smo ih doživjeli.
Sa žalošću moramo reći da se iz godine u godinu u našim gradovima, koji su sve više kopije gradova bilo kojega kraja svijeta, gdje se sve manje slavi Božić, a sve se više naglašava „blagdansko vrijeme“ – bez identiteta, okusa i mirisa. Prosinac sve više u svijetu postaje „sajam taštine“ – sve je, od ulica, kafića i velikih trgovačkih centara ispunjeno blještavilom, poklonima i sv. Nikole i Djeda Božićnjaka, a da se u svemu tome šarenilu ni kršćanski sv. Nikola kako ga poznaje Crkva, ni Dijete rođeno u štalici od Djevice Marije i položeno u jaslice uopće ne spominju.
Božić se sve više vraća u Crkvu i u crkve. I ovoga Božića vidjeli smo slavljenje božićnoga otajstva u lijepo okićenim crkvama jednostavno, lijepo i dostojanstveno. Prelijepe božićne pjesme, kako hrvatske tako i one nastale u drugim narodima, pjevane su na Misama i zasebnim koncertima u svim osječkim župama. Lijepo je bilo i voziti se osječkim tramvajima, gdje se početak vožnje sa svake stanice čulo nekoliko taktova Handelove božićne pjesme „Joy to the World“.
U crkvama smo imali prilike tijekom cijeloga božićnog vremena prisustvovati i brojnim koncertima zborova osječkih župa i javnih, društevnih pjevačkih društava. Tako je na sam Božić, tradicionalno, pjevačko društvo „Lipa“ svojom vrhunskom izvedbom božićnih pjesama uveličalo slavlje najljepšega kršćanskog blagdana u župnoj crkvi sv. Mihaela. Drugi dan Božića, također već tradicionalno u kapucinskoj crkvi održan je božićni koncert pjevačkoga društva Sv. Josipa Radnika, koji je oduševio sve prisutne vjernike. Isti dan u župi sv. Petra i Pavla tijekom svečane sv. Mise pjeavli su uz tamburaški sastav članovi KUD-a „Pajo Kolarić“. Isti je sastav pjevao i svirao u kapucinskoj crkvi na Misi blagdana Krštenja sv. Ivana Krstitelja. Slijedili su koncerti zborova mladih po župama, a onaj koji su pripremili mladi pjevači u župi Preslavnoga Imena Marijina bio je pravi spektakl. Mladići i djevojke te župe svojom izvedbom božićnoga bogatstva Crkve izveli su na vrlo visokoj razini kako pjevanjem tako i scenskim prikazom.
Ono što je na prvi pogled uočljivo jest – broj mladih pjevača u svakome zboru. Ohrabrujuća je činjenica da se toliko mladih ljudi odlučuje na pjevanje crkvenih pjesama kako u crkvenim zborovima tako i u kulturno-umjetničkim društvima u gradu. Često smo u napasti misliti kako su mladi ljudi u gradu samo oni koji noću petkom i subotom svojim „tulumarenjima“ duhovno osiromašuju, a sad smo imali prilike vidjeti koliko se njih usuđuje i uspijeva oduprijeti sirenskome zovu „Neću biti iznimka.“ i okupljati se oko svojih voditelja i dirigenata i vježbati zahtijevan program kršćanske glazbe koja slavi Boga na različitim jezicima istom radošću i vjerom kojom je ta glazba stvarana.
Posebnu radost su pripremili studenti okupljeni oko o. Areka sad već tradicionalnim dočekom Nove godine u crkvi sv. Ćirila i Metoda. Oko tri stotine mladića i djevojaka odlučili su 2014. godinu ispratiti u klanjanju pred Presvetim, u sabranosti, molitvi i sv. Misom, i u 2015. godinu ući s Isusom u duši. Nakon ponoći, okrijepljeni Euharistijom – nastavili su druženjem uz bezalkoholna pića, te kiflice i kolače… Studentski kapelan ponovno je sa svojim studentima pokazao da je doček Nove godine najljepše što se može izabrati za tu, mnogima „najluđu noć“, jer je prekrasan osjećaj biti s Bogom i u Bogu slobodan, radostan i sa sigurnošću znati da se ništa što nas čeka u novoj godini neće dogoditi bez Božje volje. Zanimljivo je da se iz godine u godinu sve više ne samo mladića i djevojaka, već i njihovih roditelja, pa i ostalih vjernika priključuje tome dočeku Nove godine – sa željom da se ustraje na putu svetosti, na koju smo, to o. Arek uvijek ponavlja – svi pozvani! Sa zahvalnošću Duhu Svetome i Mariji on je na početku Nove 2015. godine istaknuo činjenicu da je iz zajednice DUHOS do sad otišlo u razne redovničke zajednice ili su izabrali biti biskupijski svećenici već deset mladića, ali je poželio i da se i koja djevojka, ako osjeti da ju Bog poziva na posvećeni život tome pozivu odazove.
Obitelj Malih Marija se uključila u sva bogatstva proslave Božića u Osijeku na različite načine, s ljubavlju. Tako je u župnoj crkvi sv. Josipa Radnika dječja ponoćka održana uz tamburašku pratnju Glazbene škole Batorek, a dječjim zborom je dirigirala Mala Marija – Maja Hmura. Na blagdan Nevine dječice dječji zbor te župe pjevao je na koncertu u župnoj crkvi uz zbor mladih. Sv. Misa toga dana bila je slavljena za svu umrlu djecu i mlade iz te župe. Zanimljivo je da je dan ranije u ovoj župi bilo dva iznimna glazbena događaja. Prve nedjelju poslije Božića, posvećene Svetoj Obitelji na sve tri sv.mise ovdje su pjevali uz tambure kojie su sami svirali članovi obitelji Vukašinović iz Velike kod Požege. Roditelji šesnaestero djece, Josip i Ružica Vukašinović su nakon propovijedi kratko, ali snažno svjedočili o svom obiteljskom životu. Sama činjenica da su pjevali i svirali otac i njegova djeca – od sedmog do dvanaestog rođenog djeteta bila je veliko ohrabrenje svim prisutnima na svakoj sv.misi. Nakon večernje sv.mise u istoj crkvi su svirali svoj božićni i novogodišnji program zajedno puhački orkestri DVD Puhački orkestar Retfala i Puhački orkestar iz Đakova.
Blagoslov obitelji i doma Obitelji Malih Marija bio je na sam blagdan Nove godine. S radošću smo primili svoga župnika vlč. Ivicu Martića, koji je s nama bio i na ručku. Bio je to najljepši obiteljski početak Nove 2015. godine koja je proglašena i Godinom osoba posvećenoga života. Vlč. Ivica je govorio o posvećenom životu s oduševljenjem istaknuvši da je njemu manje bitno koliko je osoba koje su se posvetile Bogu, od same spoznaje da je sam pozvan i da želi svoje svećeničko zvanje i poslanje istinski živjeti, pa makar bio i posljednji svećenik na svijetu. Govorio je o budućnosti, o molitvi Duhu Svetom da nam pokaže kakvo nam je poslanje povjerio u budućim vremenima, kako ostvarivati ciljeve i zadatke koje smo uz Marijin blagoslov pozvane ostvariti i kako se što više uključiti u život župne zajednice. Članice koje ovdje žive već su uključene u katehezu, Caritas i rad dvaju zborova. Predložio je da se u župi pokrene molitvena zajednica koja bi se molila samo za nova duhovna zvanja, a da svake prve subote u mjesecu nakon jutarnje Mise bude ugodno druženje milosrdnih sestara Sv. Križa koje na području župe žive i djeluju, te članica Obitelji Malih Marija On bi želio da u opuštenom razgovoru stvaraju nove inicijative i nove vrijednosti. Ova župa, naime, može biti „ogledni primjer“ djelovanja u skladu s očekivanjima pape Franje da se „ide onim rubnima“, jer su upravo tu, doslovce oko župne crkve, nekada daleko od centra Osijeka, sve socijalne ustanove u kojima se nalaze takve osobe, a kojima je potrebna u prvom redu duhovna pomoć i ohrabrenje. Razgovor sa župnikom završio je obostranom željom da tu gdje živimo, ali i tamo gdje nas Duh Božji šalje – svjedočimo radostan život Svete Obitelji prožet Radosnom Riječju.
Ana Penić|duhos.com