Dok smo mladi učimo živjeti. Kod nas prevladava emocionalni, afektni, čuvstveni život. Nisu li mladi često žrtve želja, ljubavi – mržnje, čežnje – zazora, veselja – žalosti, nade – očaja, smionosti – straha i srđbe?
Prevlast tih emocija, koje nisu prešle u pravilne osjećaje stvaraju konflikte. „Odakle borbe i svađe među vama?“ pita Jakov u svojoj poslanici. On sam odgovara da to proizlazi iz nesređenih osjećaja; požude, zavisti, ljubomore, neobuzdanih želja, prepiranja i svađa (Ja 4, 1-4). Toliko je važno voditi računa o tim velikim snagama čovječjeg života, koliko i moralnom odgoju, jer na tom se području vrlo jasno očituje uspjeh moralnog odgoja. Zle osjećaje trebamo potiskivati kako bismo ih oblikovali u dobre – sublimacija.
Nitko od nas nije samo duh. Mi smo i tijelo. Kao što nema čovjeka, ako nema i tijela, dakle, nema ni odgoja ako se ne računa na osjećaje. O Michelangelu se npr. govori, da nije ništa radio bez primjese jakih osjećaja, i da mu nijedan afekt nije bio nepoznat. Važno je da ti osjećaji ne prijeđu u lavinu koja ruši i obara, a da budu kao vjetar koji pogoduje lađici da može ploviti.
Ugledajmo se u Krista. Znao je za ljubav prema Mariji poočimu. Nije mu tuđa prijateljska ljubav prema Ivanu, Lazaru. Plače nad Jeruzalemom, jer i kao grad njegova naroda zaslužuje sažaljenje na pomisao koja ga sudbina čeka. Trese se, plače pred fenomenom kaleža boli koji mu je namijenjen. Revnost ga potiče da strogo postupa s Farizejima. Blago srce ga vuče na smilovanje prema grješnicima iz slabosti.
Iz Biblije jako puno možemo saznati o osjećajima. Tu ponajprije susrećemo onu Božansku opomenu kojom je Bog poučavao Kina prije nego što je ubio svoga brata Abela. Tada je njegovo lice bilo namrgođeno. On je bio ljut i ljubomoran što je Bog primio bratovu žrtvu, a ne njegovu. „Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kako zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.“ (G.Ninski)
p. Arkadiusz Krasicki, CSSp