U Ima Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen
Prije nego počnemo, imam jedno pitanje za tebe.
Kako si? Jesi li se izgubio negdje u pustinji ili nastavljaš?
Rastereti se. Moguće da u tvom životu postoje ljudi kojima još nisi oprostio. Vjerujem da želiš. Pogledaj u duhu svijet oko sebe. Ima tu svjetlosti, ali i tame. Čini se da zlo iskače doslovce „iz paštete“. Odakle zlo? Odakle grijeh?
Zamoli Duha Svetoga za svjetlo. Pokušaj moliti vlastitim riječima. Dođi Duše Sveti…pohodi me Duše Isusa Krista…zapali u meni oganj ljubavi…upali svjetlo.
Prevaren si! Đavao nas je prevario. Predstavlja grijeh kao na power point prezentaciji. Svi gledamo u tu prezentaciju. Gledamo u zlo. To je tama. Grijeh puno toga obećava. Čak je i sladak, ali na kraju sve oduzima. Nisu sretni ljudi koji žive u grijehu. Svaki put kad bih sagriješio osjetio bih u sebi tamu. Doslovce tamu. To je ružan osjećaj udaljenosti. Osjećaj kao da nisi više nikome potreban i da te nitko ne voli. Svi postaju neprijatelji. Možda osjećaš isto?
Čini se da se grijeh, kojemu je đavao otac, skriva negdje. Napada u trenucima kada najmanje očekuješ. Ne želiš zlo, ali ono ti se nameće. Ljudi često misle da je grijeh nešto osobno i da se ne tiče drugih. Grijeh je učinjen osobno, ali on utječe i na ostale. On je neugodan miris koji se osjeti u zraku. Nagriza zajedništvo i ljudi ne mogu zajedno komunicirati. Nekima je ugodno ostati u grijehu. Drugi opet, u potpunosti gube samopouzdanje. Misle da ih Bog više ne voli i da za njih nema mjesta u njegovoj blizini.
Grijeh ćeš uvijek prepoznati. Imaš poseban aparat za to. Zove se savjest. Da, znam, ponekad nije ugodna. Muči. Čovjek koji živi u grijehu, ugrožava sebe i druge oko sebe. Gomilaju se problemi. Sve puca. Ljudi, ovo je strašno. Prošao sam to. Jednostavno, „smrdiš sam sebi“. Kako dalje? Postoji li riješenje?
Prije negoli krenemo dalje, odgovori sam sebi na sljedeća pitanja:
Što osjećaš kad ti se dogodi grijeh?
Primjećuješ li da te grijeh udaljuje od Boga?
Kad misliš na svoje grijehe, kakva ti slika dolazi pred oči?
Zašto ti je teško priznati svoj grijeh koji skrivaš u sebi?
Primjećuješ li strahove koje su činjenica grijeha?
Post 4,1-16.
„Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: »Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!« Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik. I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova. A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi. I Jahve reče Kajinu: »Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.« Kajin pak reče svome bratu Abelu: »Hajdemo van!« I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi.
Potom Jahve zapita Kajina: »Gdje ti je brat Abel?« »Ne znam«, odgovori. »Zar sam ja čuvar brata svoga?« Jahve nastavi: »Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče. Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga! Obrađivat ćeš zemlju, ali ti više neće davati svoga roda. Vječni ćeš skitalica na zemlji biti!« A Kajin reče Jahvi: »Kazna je moja odviše teška da se snosi. Evo me tjeraš danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga lica i biti vječni lutalac na zemlji – tko me god nađe, može me ubiti.« A Jahve mu reče: »Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!« I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije. Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istočno od Edena, i ondje se nastani.“
Razmišljaj. (Ostavi sve, moguće da ti Sotona ne da mira.)
Kajin i Abel su braća. Međutim, njihova su srca drugačija. Bave se svojim poslovima. Kajin je poljoprivrednik, a Abel stočar. Kajin je već sam po sebi ugledan poslovni čovjek jer je poljoprivrednik. Stariji je. On je prvorođenac. Kad se rodio, Eva je viknula: „Evo djeteta! Sin mi se rodio!“ Abelovo rođenje pisac samo konstatira sa „rodio se i drugi sin“- znači, rodio se. Tu nema oduševljenja za dijete.
Dolazi trenutak kada jedan i drugi prinosi žrtvu Bogu. Na Kajinovu Bog kaže: „Ne, ne sviđa mi se“, a na Abelovu kaže velik „Da!“
Zašto tako? Zar je Bog više volio Abela jer njegovo ime počinje s A? Nipošto! Ili, Bog više voli janjetinu nego povrće? Nipošto!
Abel Bogu daje prvorođeno janje. Daje mu ono što je najbolje. Tko zna, možda ovca koja se porodila nikada više neće roditi. Ipak, on to janje prinosi Bogu. Tko zna što je Kain ponudio Bogu? Možda neku pokvarenu mrkvu ili krumpir jer je pomislio da Bog ne vidi, da je sve to samo običan obred.
Kad je to vidio, Kajin je postao ljut. Čak mu se i izgled promijenio. Njegovo je lice bilo namrgođeno. Onaj koji pravo čini – ne živi u grijehu – on odsijeva vedrinom!
I Kajin i Abel žive u tebi! Kajin su moji i tvoji grijesi. To su naše slabosti. Smeta nam naša grješnost. Stidimo je se. Abel je ono dobro u nama. Ponekad ga ima jako malo.
Svaki dan Bog Otac pohađa te i pita: „Kajine, gdje je tvoj brat Abel?“ Njegovo je pitanje puno ljubavi jer čitamo da je na kraju Bog zaštitio Kajina posebnim pečatom.
Zašto stalno želimo sakriti istinu o nama? Zašto ne želimo priznati Bogu svoj grijeh? Skrivamo se, maskiramo.
Odbacimo tamu od sebe. Demaskirajmo zlo. Čuvajmo se pohlepe. Ona je korijen svakog zla. (1Tim 6,10).
Ostani još malo u razmišljanju…
Odluka: Neću ni noć prespavati kad sam u teškom grijehu, već ću se što prije ispovijedati.
Ako želiš, javi se na pater.arek@gmail.com.