Dok sam razmatrao nad ovim tekstom i retkom koji čitamo gdje Isus govori učenicima: Putem propovijedajte u misli mi je došla anegdota koja se pripisuje sv. Franji. Naime, sv. je Franjo pozvao jednog svoga subrata da idu propovijedati. Unatoč tome što je rekao kako je neuk za takvo poslanje, ipak je pristao na Franjin prijedlog. Prošli su gradom moleći u šutnji za sve one koji rade u trgovinama i po vrtovima. Smiješili su se djeci, posebno najsiromašnijima. Sa starijima su popričali, pomilovali bolesnike, pomogli jednoj ženi ponijeti vjedro s vodom. Nakon što su nekoliko puta prošli gradom sv. Franjo je rekao subratu da se vrate u samostan na što se ovaj iznenadio i pitao; a što je s propovijedi? Sv. Franjo mu sa osmjehom odgovara: pa, propovijedali smo.
Ovaj se Isusov poziv da putem propovijedamo tako često zanemaruje. U naše vrijeme propovijedanje je često slika s ograničenim razumijevanjem. Kada govorimo o propovijedanju tada prvo što pomislimo jest svećenik koji za vrijeme svete mise nakon evanđelja tumači Božju riječ, ili pak, ako imamo neku duhovnu obnovu pa će mnogi za nagovor reći kako je bila dobra propovijed. Međutim, vrijedno je zastati malo nad ovim riječima putem propovijedajte.
Propovijedajte dok radite svoje svakodnevne dužnosti i aktivnosti, dok se bavite svojim poslom. Propovijedajte i onda kada susrećete različite ljude šireći među njima Božju ljubav i radost. Međutim, Isusovo poslanje ide korak dalje, a to je da liječimo, da uskrisujemo, da čistimo od gube i izgonimo zloduhe. To poslanje je ono koje i danas vrijedi. Crkva je pozvana unositi ozdravljenje u živote ljudi. Možda nećemo doslovno uskrisavati ljude iz mrtvih, ali ima mnogo onih koji su duhovno mrtvi, premda su fizički živi i kojima treba vratiti duhovnu živost. Koliki su možda bez života jer se nisu susreli sa Životom.
Mi bismo kao Crkva trebali biti oni koji ćemo unositi život u društvo u kojem se nalazimo i tako ga oživljavati. Nadalje, među nama možda nećemo susresti gubavca, ali u svakom društvu imamo ljude koji su marginalizirani i potisnuti na rub društva. Dotaknuti ih svojom riječi ili dodirom, danas je više nego li čovjeka fizički ozdraviti. Osobito to vidimo u vrijeme pandemije gdje su mnogi bili izolirani čak i od svojih najbližih. Tražeći dalje gdje možemo ostvariti Isusovo poslanje možemo reći kako na mnogim mjestima mogu postojati ljudi koji su istinski opsjednuti zloduhom. Međutim, mnogo više je onih koji su pritisnuti nekim od ovisnosti: alkohol, droga, kocka. I njima treba pomoći kako bi se oslobodili.
Mnogo je posla i svatko od nas na svoj način i u skladu sa svojim darovima može doprinijeti u širenju Božjega kraljevstva. Ne moramo misliti kako je to poslanje Gospodin uputio samo jednoj skupini ljudi, već je to poslanje upućeno tebi i meni, malenome i velikome, bogatome i siromašnome, zdravome i bolesnome, poput subrata sv. Franje koji je mislio da je neuk za propovijedanje. Sveti mu je Franjo pokazao da se i njime Bog može poslužiti kako bi izrekao najljepšu propovijed. On je to učinio molitvom, djelima milosrđa, osmijehom i dodirom. Neka i naša propovijed bude najljepše izrečena djelima ljubavi. Stoga, neka i danas odjekuje opomena sv. Franje u našem srcu: Pazi kako živiš. Ti si možda jedino Evanđelje koje će netko pročitati.
vlč. Mario Žigman