Jedna od najgorljivijih sljedbenica svetoga Franje Asiškog jest sveta Klara, a blagdan ove svete redovnice, osnivačice siromašnog i strogog reda sestara Klarisa, slavimo 11. kolovoza. Sveta Klara živjela je u velikom tjelesnom odricanju, isposničkim načinom života i u velikom siromaštvu.
Rođena je u Asizu u Italiji godine 1193. kao kći plemića Favoronea di Offreduccia i Ortolane. Bila je lijepa i darovita pa je obitelj stvarala planove kako će je dobro udati i tako povećati moć, ugled i bogatstvo. Bila je to jeftina računica kojom su se služile mnoge tadašnje obitelji, ne samo u Asizu, već i drugdje po svijetu.
Klara se već kao malena djevojčica susrela sa svetim Franjom. S osamnaest godina odlučila se za redovnički život, ustrajući u tome, unatoč žestokom protivljenju svoje obitelji. Po ulasku u samostan dobila je odobrenje za osnivanje drugog reda sv. Franje poznatijeg kao siromašni red sestara Klarisa, red stroge klauzure u kojem se prakticira duhovna aktivnost, prateći načela života u molitvi, postu i redovništvu. Jedno od glavnih načela ovog reda jest život u siromaštvu i pomoć siromašnima.
Klara se hrabro i odlučno znala boriti za svoju budućnost i svoje zvanje. Zato je u noći nedjelje Cvjetnice godine 1211. pobjegla u Porciunkulu, gdje ju je čekao sveti Franjo. Ondje ju je obukao u smeđu tuniku, otprativši je u Bastiju, u samostan benediktinki, gdje je ostala 15 dana. Zatim je prešla u drugi samostan, gdje joj se pridružila i njezina rođena sestra Janja, koja je također iz ljubavi prema Kristu, u želji da postane njegova zaručnica, pobjegla iz očinske kuće.
Klara je godine 1215. imenovana opaticom Siromašnih zatvorenih dama od San Damiana – kako su se prve klarise tada nazivale. Klara je novi red vodila s velikom ljubaznošću i razumijevanjem, brinući se za redovničku stegu, osobito za što savršenije obdržavanje siromaštva. Prema sebi je bila veoma stroga i neumoljiva te činila oštre vanjske pokore, noseći na tijelu kostrijet, spavajući na golom tlu ili na hrpi granja, sve dok joj Franjo nije zapovjedio da se mora poslužiti slamnjačom. I u hrani je bila veoma škrta prema sebi neprestano posteći sve dok je i na tom području Franjo kao njezin duhovni vođa nije priveo k mjeri.
Kad joj je sam papa želio ponuditi oslobođenje od tih zavjeta ona je odlučno zahvalila na pažnji ostavši u tom redu sve do svoje smrti. Zbog načina života, posta i tjelesnih patnji kojima se izlagala sveta Klara se rano razboljela. Umrla je 11. kolovoza 1253. u dobi od 59. godina.
Njezino je sveto tijelo kroz 6 stoljeća počivalo duboko pod crkvom klarisa u Asizu. Papa Pio IX. naredio je da se svetičin grob otvori te iz njega pokupe relikvije. Kosti, a osobito glava sa svim zubima, bili su savršeno sačuvani.
Još nekoliko legendi govori o svetoj Klari. Jedna govori kako su u zimskom danu pri susretu Klare i svetog Franje u samostanskom dvorištu procvjetale ruže. Druga pak predaja o Klari kazuje da zbog svoje klauzule nije mogla napustiti samostan biti nazočiti sahrani svetog Franje. U zanosu molitve doživjela je viziju: na zidu samostana nizale su se slike cjelokupnog obreda iz crkve svete Gospe od Anđela. Zbog toga je sveta Klara u naše vrijeme izabrana kao zaštitnica televizije.
Pripremio: Ivica Vlašić, zsa.podvinje.org
(prema web izvorima: www.zupa-svkriz.hr; www.barlovci-zupa.org)