Čovječe, izađi iz svog radnog odijela“ na trenutak. Vidiš i sam da ne možeš više biti u njemu jer te guši, prljavo je i počeo si se osjećati nelagodno u njemu. Dok si se svaki dan borio sa ljudskim problemima ono se istrošilo i tamna boja je prekrila onu blještavu novu. No, nije odijelo krivo. Ono ti je svakodnevno potrebno, ali nekada ga je nužno oprati i osvježiti sa najmirisnijim omekšivačem. Obnovi svoj život.
Priča 1: Danima te more brige o financijskoj stabilnosti jer moraš zarađivati kako bi kupio namirnice, platio troškove režija i zadovoljio osnovne ljudske potrebe. Bojiš se da bi izgubio „renome“ i mjesto u društvu ako bi netko saznao da ti je isključena struja zbog neplaćanja.
Priča 2: Završio si fakultet, imaš diplomu i moraš se vratiti kući roditeljima jer nemaš gdje dalje. Kontaktiraš brojne poznanike i čitaš sve oglase, ali nigdje ni najmanje naznake da bi se mogao zaposliti. Svaki san o samostalnosti i vođenju života bez tuđe pomoći postaje fikcija.
Priča 3: Dolaziš kući i misliš da ćeš tamo naći mir. No ondje je još gore, stalno se prepireš sa ženom, bratom, djecom, punicom zbog sitnica koje su tako beznačajne i štoviše nisu uopće vrijedne spomena. Vlada opće neraspoloženje i imaš osjećaj da se tvoj život nalazi u jednom crnom oblaku . Letargiji se ne vidi kraja i ne možeš pobjeći od nje.
Priča 4: To je tvoja priča…
Čovječe, voda ti je došla do grla i pravo je vrijeme da zastaneš. Pusti da ovaj svijet bude jedan trenutak bez tebe. Odmakni se od njega miljama i isključi taj životni program. Vrijeme je da prebaciš na novi.
Sada kada si stavio svoje radno odijelo u ormar i skinio to breme sa svojih leđa, odi u prvi obližnji park. Nađi slobodnu klupu, ugodno se smjesti i pusti da čarolija krene. Prvo što te nezadrživo mami u obzoru ispred tebe je pogled na beskrajno zelenilo. Svježi zrak je ono što ti treba sada više od svega.
Pogledaj u nebo i raširi svoje ruke. Prve rečenice neka ne budu novi zahtjevi i zamolbe, već zahvala. Zahvali Mu što uopće imaš priliku sjediti u parku, što uopće imaš priliku imati probleme, što možeš pogledati u nebo i naposljetku – što si dobio priliku osjećati se živim.
Tada se okreni iza sebe, pogledaj što si već sve napravio i proživio, zahvali Mu se na tome. Nemoj neprestano samo nešto tražiti, neka te ovaj puta razveseli sitnica. Do sada si samo nešto zahtijevao i trčao za novcima kako bi nadmašio samog sebe i kako bi bio iznad drugih. U tome na kraju ne pronalažiš sreću pa još brže trčiš ali nigdje ne dolaziš, dok je tvoje odijelo sve prljavije a oblaci iznad tebe sve tamniji.
Reci Mu da ti oprosti što nisi skroman i što nisi sretan sa onime što imaš. Mada su tvoje potrebe velike i jako nužne, no On to već sve zna. Krucijalno je da se spustiš sa visina i pokažeš mrvicu skromnost. Tada mu ukaži svoje povjerenje i reci mu da možeš bez toga svega. Trenutno ti je najvažnije da osjetiš da On postoji. Ništa ti drugo ne treba osim spoznaje da si živ.
Ne brini se, nisi lud što si na trenutak digao ruke od svog života. Neće nitko hodati po trnju umjesto tebe i riješiti tvoje probleme. Ti ćeš to učiniti.
Ne brini se, nećeš ostati zakinut. Dobit ćeš ono što te sljeduje. Još se nije rodila osoba koja je nešto zaslužila, a da joj je trud ostao nenaplaćen. Zapamti, On ne ostaje dužan. Vrijeme je njegov saveznik, a tvoj bi trebao biti strpljenje.
Dok ne budeš spreman odustati od svega zbog Njega i ne pronađeš nutarnji mir, nemoj uzimati svoje odijelo iz ormara. Za koji tjedan, mjesec, godinu… – dugo iščekivano rješenje će biti na tvom dlanu.
Ivan