U četvrtak 8.studenoga 2018., u zajendičkoj dvorani u Studentskom domu na osječkom kampusu održan je prvi susret u ciklusu evangelizacijskih susreta „Ustani i hodaj. Razgvori o vjeri“ koje ove akademske godine za studente i profesore organizira Nadbiskupijski ured za pastoral studenata i udruga Duhos. Predavač i voditelj evangelizacijskih susreta je izv. prof. dr. Krešimir Šimić, a moderator je vlč. Davor Vuković, sveučilišni kapelan, ujedno i inicijator ovih susreta. Susretu su nazočili studenti i profesor, a prisutni su bili i đakoni Đakovačko – osječke nadbiskupije u sklopu predavanja i vježbi iz Đakonske pastoralne godine.
Nakon uvodne molitve koju je predvodio prof. Šimić, vlč. Vuković pozdravio je predavača te predstavio plan i cilj ovih susreta. Vlč. dr. Vuković je među ostalim istaknuo: „Ustani i hodaj. Riječi su to koje stoje u naslovu ovog ciklusa evangelizacijskih susreta; riječi su to Isusa Krista koje često susrećemo u evanđelju, riječi koje Isus upućuje onima koji ne mogu hodati, koji su uzeti, nepokretni, bolesni, čak i pokojni, umrli. Tako slušamo u evanđelju kako Isus govori nepokretnom čovjeku » Ustani, uzmi svoju postelju i hodi! « (usp Iv 5,8). Ili pak gubavcu kojeg je izliječio, reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila! «(usp Lk 17,19). Isusova prisutnost i riječ, te vjera u njega daje novu snagu, oslobađa od spona, od uzetosti, podiže, daje novi život. I mi kroz ove susrete, kroz molitvu, predavanja i diskusiju – kroz ‘razgovore o vjeri’ – ne želimo tek nešto novo naučiti, iako je i to bitno, nego se želimo ojačati, ispuniti snagom Božje riječi i otajstvom kršćanske vjere, želimo ustati kako bi nošeni Božjom milošću i snagom vjere u živoga Boga hodili radosno i ispunjeni smislom kroz naš svakodnevni studentski i profesorski život, kroz obaveze i muke, ali i radosti i lijepe trenutke svakodnevice. Nije, naime, oduzetost i nepokretnost samo ona fizička. Čovjek može biti i duhovno uzet, otupljen, uspavan, nepokretan, prikovan, a Isus i njegova moćna riječ želi i nama danas reći: „Ustani i hodaj!“.
Nakon uvodnih riječi uslijedilo je izlaganje prof. Šimića na temu: „O vjeri“. Prof. Šimić postavlja svima pitanje kome se danas vjeruje te na čije svjedočanstvo i riječi mi vjerujemo i prihvaćamo to, unatoč tome što ih ne možemo provjeriti. Kakva je ta osoba, što ona čini da joj vjerujemo. Pomalo je skandalozno to da je među nama čovjek, Isus iz Nazareta koji zna da Bog jest – ono što mi nikada nećemo znati. Nijedan drugi utemeljitelj velikih religija nije mogao osvjedočiti Boga, doli Isus Krist koji je uskrsnuo i čiji je grob prazan. Vjera druge osobe otvara se Bogu koji nam svima utjelovljenjem govori: Ja te ljubim. Sadržaj toga je samo tijelo Isusovo, euharistija po kojoj kušamo živoga Boga čije je srce otvoreno za sve ljude. Na Isusove riječi kojima stišava oluju, uskrisuje mrtvaca i čini druga čudesa, moćna su upravo zbog toga što on govori kao svjedok koji je jedno s Ocem. Prof. Šimić zaključio je svojim nadanjima za nastavak svih susreta: „Sve ono što će se nastaviti razmatrati u ovim susretima, ali i osobno u razmatranju Božje riječi, bit će apel otvaranju Uskrslomu u nama i nadati nam se da će se to i događati.“
Uslijedila je diskusija koju je moderirao vlč. Vuković, a u kojoj je istaknuto to ključno otvaranje srca jedno drugome, kojim dajemo priliku drugoj osobi da nam vjeruje. Hrabar je to čin jer drugome iznosimo svoju intimu i puštamo ga u sebe. Osoban susret s Bogom i vjera hranjena molitvom, kako je istaknuo vlč. Vuković, u svemu tome bit će nam oslonac na koji ne smijemo zaboraviti. Dolaze možda neka teža vremena za Crkvu, ali to nije razlog za pesimizam, nego naprotiv prilika za vlastito preispitivanje i dublje promjene kako bi se vratili istinskoj vjeri.
Anamarija Buzgo