Zašto je Bog strpljiv? (Mt 13,24-43)

by admin

Dugo sam ostao u razmatranju nakon što sam pročitao natpis na dravskom nasipu u Osijeku: „Bog ljubi dobrog i zlog čovjeka.“ Najprije sam zaključio: „Da, to je istina!“ Ubrzo se međutim javila misao: „Ako Bog voli i zle ljude onda netko može nesmetano i beskompromisno živjeti u teškim grijesima bez osobnog obraćenja, jer Bog voli svakoga.“ U jednom trenutku želio sam obrisati taj natpis jer bi ga netko mogao shvatiti kao poticaj na grijeh. Međutim, Božja riječ unijela je svjetlo smisla u tu rečenicu. Bog je pravedan. On se brine za sve i može sve poštedjeti, sudi blago, postupa pažljivo, daje ljudima dobru nadu i mogućnost kajanja. Ali, Bog je strpljiv i prema onima koji čine zlo, zato što su i ta bića njegova stvorenja i voli ih jednakom ljubavlju kao i pravednike. Svojom ljubavlju i nekažnjavanjem Bog im daje šansu za popravak i obraćenje da se odreknu zla koje čine i  u kojem žive. Bog ljubi ljude koji čine zlo jer se njihova“bolest“može izliječiti samo ljubavlju (usp. Mudr 12,13.16-19). Takva je Božja logika. Milosrđe iznad svega. Milosrđe je najveće Božje svojstvo.

U tom pogleda i Isus usmjerava svoju prispodobu o kukolju. Kukolj je biljka koja je nepoželjna u rastu i vegetaciji poljskih žitarica. Dok neželjeno rastu zajedno teško ih je razlikovati zbog skoro identičnog izgleda. Svaki se pokušaj odstranjenja kukolja povezuje s uništenjem posijanih žitarica. To je opasno za svakoga zemljoradnika. U zanosu čišćenja mogao bi uništit sav svoj usjev. Tako je i s nama. Zlo se isprepliće s dobrom, ne samo u vanjskome svijetu, nego i u našoj neposrednoj blizini, što je često vrlo opasno. Katkad bismo neke ljude oko sebe oduševljeno zagrlili, a katkad bismo ih utopili  u žlici vode. S druge pak strane nismo strpljivi prema onima koji javno čine zlo. Često ih ljutito napadamo. To je razlog našeg čestog uznemiravanja. Svaki obračun pokušavamo uzeti u svoje ruke i riješiti ga na ljudski način. Međutim, Isus nas potiče na ljubav i na praštanje. To je poziv na milosrđe. Molimo za sve one koje čine zlo da što prije shvate da uništavaju sebe i druge oko sebe.

Pozvani smo na ljubav. Sav se naš život mora pretvoriti u ljubav i milosrđe. Naučimo ljubiti kao što Isus ljubi. Izabrali smo Isusa i za njim idemo. Po krštenju, Duh Sveti živi u nama. Mi smo ljudi Duha jer nas je on rodio odozgor. Ponekad je teško shvatiti ovaj svijet u kojemu se dobro isprepliće sa zlom. Često izaberemo zlo iako znamo da trebamo ići za dobrom. No, Duh Sveti pomaže u našoj nemoći. On je dar Očeve brižljivosti. Duh Sveti je drugi Branitelj. On se zauzima za nas u molitvi i u svakoj životnoj situaciji. Molitva nije moguća bez Duha Svetoga jer on spaja u svojoj ljubavi ljubav Oca i Sina s ljubavlju molitelja. Mi ne znamo kakva je molitva najbolja. Ali, prepuštajući to Duhu Svetome uvjereni smo u njezinu silu (usp. Rim 8,26-27). Duh Sveti čini i najgoru osobu svetom. Na svetost svatko ima pravo. U iskrenoj molitvi Duh Sveti moli u nama. Kao što je Isus uskliknuo u Duhu Svetom (Lk 10,21), kao i Zaharija (Lk 1,68-79), Marija i Elizabeta (Lk 1,45-55), tako i mi u sili Duha Svetome kličemo: Abba Oče! Osim tog, Duh Sveti govori preko nas upravo neizrecivim uzdasima, kliktanjem. To iskustvo Crkva njeguje od samoga početka.

Pozvani smo živjeti u Duhu, a ne po tijelu (Rim 8,12-13). Isus Krist daruje nam svoga Duha. Primiti ga možemo jedino u slobodi Božje djece. Prepustimo se Duhu Svetome. Njegovo djelovanje poistovjećuje se s vjetrom. Postanimo dakle lagani poput pera kojim upravlja Duh Sveti. Duh Sveti čini nas istinitim klanjateljima. Duh Sveti čini nas strpljivima i milosrdnima kao što je Bog strpljiv i milosrdan s nama.

Pater Arek Krasicki, Družba Duha Svetoga, Osijek

Preporučeno

Leave a Comment